Davud a.s

Davud se u Kur'anu spominje šesnaest puta. Islamska tradicija govori da je u jednom od mnogobrojnih sukoba koje su jevreji imali sa okolnim narodima (Amalićani, Filistejci, Moabćani i drugi), u jednoj od bitaka, Davud ubio Džaluta (Golijat). Džalut je opisan kao ogromni čovjek sa velikim ratnim iskustvom koji je prije svake bitke izazivao prvaka iz supraničke vojske. Nakon što je u jednoj bici izazivao prvake iz jevrejske vojske, niko se nije javio osim Davud. Obzirom da je davud bio nizak i veoma mlad, njegov istup pred Džaluta je bio ismijan.

• "I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše: "Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!" I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, ali Allah je dobar svim svjetovima".^[1]

Nakon te bitke Davud dobija simpatije od Jevreja, koji ga postavljaju za kralja.

• "... i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio ..."^[2]

Vjerovjesništvo je dobio nakon bitke i nakon što je postao vladar. Kur'an na nekoliko mjesta spominje događaje i iskušenja na koja je stavljan Davud. Zatim govori o posebnim sposobnostima koja su mu darovana od Boga:

• "... i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao. Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane, a i ptice okupljene, svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali".^[3]

U tom periodu on dobija Božiju objavu koja se u Kur'anu naziva "Zebur"

Vehb ibn Munebih, Islamski historičar navodi da je Davud " bio nizak, imao plave oči, rijetku kosu i čisto srce", a u jednom Hadisu od Muhameda s.a.v.s. se kaže da "je najbolja opskrba ona koju čovjek svojim rukama zaradi, Davud je zarađivao svojim rukama pletući pancire". U mnogim klasičnim Islamskim djelima, mnogi Islamski učenjaci navode takozvane "Isralijate" tj. predaje od "sljedbenika knjige" (Jevreji, Kršćani), u opisima života Poslanika Davuda. Međutim, oštro se suprotstavljaju navodima iz Starog zavjeta u kome ga se optužuje za preljubu i nepravedno ubistvo.

Smrt

Ibn Kesir u svome djelu "Kazivanje o Vjerovjesnicima" navodi da je Melek smrti došao Davudu iznenada, kada je silazio niz stepenice iz Hrama u Jerusalimu i da mu je Davud rekao:" Pusti me da siđem niz stepenice ili da se popnem uz njih (pa mi onda dušu uzmi). Na šta mu je Melek rekao:"Isteklo je vrijeme, Allahov poslaniče, nema više ni godina ni mjeseci ni nafake". Zatim je Davud učinio Sedždu na jednoj od stepenica i tako umro.
Nakon Davuda, vlast je preuzeo njegov sin Sulejman (islam), također Poslanik.