Oni kojima se dova ne odbija

Evo nekoliko dova na koje se Allah, dž.š., odaziva svojim robovima 1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu: Od Ebu Derdaa' r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli." (Bilježi Muslim) 2. Dova onoga kome je nepravda učinjena: „Kada je Allahov Poslanik, a.s., odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: „Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Bilježi Buhari) 3. Dova putnika: Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: " Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete." (Bilježi Tirmizi) 4. Dova postača dok iščekuje iftar, dova pravednog vladara-imama: Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, trojici se dova ne odbija: „Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelh oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: „Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!" (Bilježi Tirmizi) 5. Dova poslušnog djeteta: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi se predaja da je Alejhi-sselam rekao: „Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: „ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje." (Bilježi Muslim) 6. Dova onoga koji se našao u nevolji: Shodno Kur'anskom ajetu: A koje taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva (En-Ne-ml, 62) 7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha: Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: „Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjujući Allaha pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana." (Bilježi Ebu Davud i Ahmed) Dova kojom je molio Junus, a.s.: „ Od Sa'd ibn Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : „Ko prouči dovu koju je Junus a.s. u utrobi ribe učio: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili', dova će mu biti uslišana." (Bilježi Tirmizi i drugi) 8. Dova onoga koji se probudi iz sna: Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao : "Ko se probudi iz sna pa prouči: "Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha" a zatim kaže Gospodaru moj oprosti mi, ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha." (Bilježi Buhari i drugi) 9. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje: Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. kazao:" Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u džennetu, a on će kazati: „Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela ? „Bit će mu odogovoreno: "Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece." (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom) 10. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu: Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žude-ći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato." (Bilježi Ibn Madždže, a Albani ga smatra ha-senom) 11. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha: Od Ebu Murejre se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Trojici se ne odbija dova: „Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama-vladara." (Bilježi Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hase-nom) 12. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo: Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „ Zaista je Allah rekao: „Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim..." (Bilježi Buhari)

40 Hadisa o ramazanu

1. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko posti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prethodno počinio! (misli se na male grijehe)
2. Ebu Hurejre, r.a., takođe, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Kada nastupi ramazan, otvore se džennetska, zatvore džehennemska vrata a šejtani se povežu!
Tumačeći ovaj hadis Kadi Ijad napominje da se ovdje radi o jednoj vrsti savjesnijeg odnosa vjernika spram svojih djela, pa u tom mjesecu rade više dobra, što automatski doprinosi smanjenju zla, a uz smanjenje raznih zahtjeva pohota i strasti, onemogućavaju se pristupi šejtanu i na, taj način, oni izgledaju povezani!
3. Ebu Se'id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Allah će sedamdeset godina udaljiti vatru od osobe koja posti jedan dan na Allahovom putu!
4. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Allah Uzvišeni je rekao: Svako čovjekovo djelo primada njemu, izuzev posta! On pripada Meni i Ja posebno za njega nagrađujem!
5. Ebu Hurejre, r.a., takođe, od Poslanika, s.a.v.s., prenosi: Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne riječi i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: Ja postim!
6. On, takođe, kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah is usta postača kod Allaha je bolji od mirisa miska!
7. On prenosi od Poslanika, s.a.v.s., i sljedeći hadis: Postač ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarom!
8. On, takođe, prenosi i ovaj hadis: Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje. Dobro djelo se nagrađuje od deset do sedam stotina puta osim posta, jer je Allah Uzvišeni rekao: On je Moj i Ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!
9. Sehl b. Sa'd, r.a., prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s., rekao: U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih, izuzev postača, niko drugi neće ući?! Oni će ustati i niko drugi na njih, osim njih, neće ući! Kada oni na njih uđu, vrata će se zatvoriti i na njih niko više neće ući!
10. Talha b. Ubejdullah, r.a., prenosi da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., došao jedan beduin i, između ostalog, ga upitao: Obavijesti me o onome što mi je Allah učinio obaveznim od posta?! On je odgovorio: Mjesec Ramazan, osim ako ti još nesto hoćeš dobrovoljno!
11. Huzejfe b. el-Jeman, r.a., prenosi da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako kaže: Smutnja za čovjeka može biti u njegovoj porodici, imovini i u susjedu, a otklanja je obavljanje namaza, post i dijeljenje zekjata!
12. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Zapostite kada vidite mlađak i prestanite postiti kada ga vidite! Ako on bude zastrt oblakom, onda upotpunite ša'ban tridesetim danom!
13. Abdullah b. Omer, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: Ne postite dan ili dva prije ramazana, izuzev ko već posti neki post neka ga onda i dovrši!
Ovdje se misli, kako tvrde islamski učenjaci, da se ne posti dan-dva prije ramazana i tako dočekuje taj mjesec. Time se želi odvojiti nafila od farz-posta!
14. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Nemojte postiti kada nastupi druga polovina ša'bana!
Neki učenjaci smatraju da je ovo Poslanikova, s.a.v.s., preporuka kako bi vjernik bio jači i spremnije dočekao ramazan!
15. Abdullah b. Amr b. el-As, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: U postu je suzbijanje strasti moga ummeta!
16. Abdullah b. Mes'ud, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko ima mogucnost za brak, neka se ženi, jer to bolje djeluje na obaranje pogleda i najsigurnije zaštićuje polni organ, a onaj koji to nije u mogućnosti, neka posti, jer je post jedna vrsta zaštite!
17. Sevban, r.a., prenosi od Poslanika islama, s.a.v.s., da je rekao: Post mjeseca ramazana odgovara postu deset mjeseci, a post šest dana ševvala, nakon njega, odgovara postu dva mjeseca, pa to predstavlja post čitave godine!
18. Ebu Ejjub, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., sličan hadis: Ko isposti ramazan zatim to poprati sa sest dana ševvala, kao da je čitavo vrijeme postio!
19. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavlja svoje jelo i piće!
20. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, iskupljuju grijehe, ako se između njih ne načine veliki grijesi!
21. Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u ramazanu, kada se Džibril sastajao s njim. Džibril se sastajao s njim svaku noć tokom ramazana kada je zajedno s njim učio Kur'an. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi se s njim sastao, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kišu!
22. Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ustajte na sehur, jer je u njemu, doista, berićet!
23. Od Amra b. el-Asa, r.a., se prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: Razlika između našeg posta i posta židova i kršćana je u ustajanju na sehur!
24. Od Sehl b. Sa'da , r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili sa iftarom!
25. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Allah Uzvišeni je rekao: Moji najdraži robovi su oni koji najviše žure sa iftarom!
26. Od Selmana b. Amira ed-Dabbija, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kada se neko od vas iftari, neka se iftari hurmama, a ako ih nema, neka se, onda, iftari vodom, jer je ona čista!
27. Enes b. Malik, r.a., kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi se iftario sirovim hurmama prije nego bi klanjao. Ako ne bi našao sirove hurme, iftario bi se suhim. Ako ne bi nasao ni suhe hurme, iftario bi se gutljajem vode!
28. Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kada od vas neko zaboravi pa nešto pojede, ili se napije, neka dovrši svoj post, jer ga je to Allah nahranio i napojio!
29. Aiša, r.a., kaže: Allahovog Poslanika, s.a.v.s., je zaticala zora, a on je od odnosa sa svojim ženama bio džunub pa bi se tada okupao i postio!
30. Zejd b. Halid el-Džuheni, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko pripremi iftar postaču, imaće nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevapi uopće ne umanju!
31. Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao kod Sa'da b. Ubade, r.a., koji mu je iznio hljeba i maslinovog ulja, koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jeo i, nakon toga, proučio dovu: Neka se kod vas ifare postači, neka vašu hranu jedu pobožni i neka za vas istigfar čine meleki!
32. Od Aiše, r.a., se prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: Ko je umro, a ostao je dužan post, napostiće za njega njegova najbliža rodbina!
33. Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao: Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., je došao jedan čovjek i rekao: Allahov Poslaniče, majka mi je umrla a ostala je dužna mjesec dana posta. Hoću li ja to za nju nadoknaditi?! Da - rekao je on - jer dug prema Allahu je najpreči da se obavi!
34. Od njega se, takođe, prenosi da je jedna žena došla Vjerovjesniku, s.a.v.s., i spomenula mu da je njena sestra ostala dužna postiti mjesec dana, budući da je, ploveći morem, umrla i nije to izvršila. Poslanik, s.a.v.s., joj je rekao: Posti za svoju sestru!
35. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko provede Lejletu-l-kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni prethodni grijesi!
36. Od, Aiše, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio: Tražite Lejletu-l-kadr u neparnim noćima posljednjih deset dana ramazana!
37. Aiša, r.a., kaže: Pitala sam Poslanika, s.a.v.s.: Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj noći se nalazi Lejletu-l-kadr, šta bih u njoj učila? On je odgovorio: Uči: ALLAHUMME INNEKE 'AFUVVUN, TUHUBBU-L-'AFVE, FA'FU 'ANNI / Allahu, Ti si Onaj koji oprašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti meni!
38. Od Aiše, r.a., se prenosi da je rekla: Kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi provodio noć u ibadetu, probudio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude što bolji!
39. Abdullah b. Omer, r.a., je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je boravio u i'tikafu zadnjih deset dana ramazana!
40. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je neki beduin došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i upitao ga: Allahov Poslaniče, uputi me na djelo, s kojim ću, ako ga budem uradio, ući u Džennet! On mu odgovori: Da obožavaš Allaha, ne pripisujući mu druga, da obavljaš namaz, da daješ zekjat i da postiš ramazan! Beduin tada reče: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, ja na ovo ništa dodati neću! Kada se on okrenuo, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je tada rekao: Kome pričinjava zadovoljstvo da gleda u jodnog od stanovnika Dženneta, onda neka pogleda u ovoga!

Najljepsa prica

Muhamed a.s

PRELIJEPO UCENJE KUR'ANA

Oni kojima smo dali Knjigu, uče je ispravnim učenjem njenim - takvi vjeruju u nju.A ko ne vjeruje u nju - pa ti takvi su gubitnici.

Al-baqarah 121

Elhamdullillah

dokaz o postojanju Allaha dz.š

TANJA-Prelazak na I slam

mrtav hladan

Lajanje na zvezde

HUD a.s

Hud, (Arapski هود) je Poslanik (islam) u Islamu. Jedanaesta Kur'anska Sura je dobila ime po njemu.^[1]. Smatra se da je živio 150 godina i da je poslanstvo imao 2400. godine prije nove ere.

Kur'an kazuje da je Hud poslan od Allaha narodu koji se zvao Ad (Arapski عاد) u grad koji se zvao Irem (إرَم ذات العماد- Irem , "grad sa stubovima"). Navodi se da im je govorio:

• ""O narode moj," - govorio je o­n - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.

O narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene će nagraditi o­naj koji me je stvorio! Zašto se ne opametite? O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a o­n će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz o­nu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!" (Kur'an, Hud, 50,51,52)
Oni su mu odgovarali:

• "O Hude,"- govorili su o­ni - "nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo.

Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo." (Kur'an, Hud, 53,54)
On im je rekao:

• ""Ja pozivam Allaha za svjedoka" - reče o­n - "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema nijednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.

Pa ako okrenete leđa - a ja sam vam saopćio o­no što vam je po meni poslano - Gospodar moj će umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu ničim nećete nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim."
Kur'an dalje navodi da :

• "...I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i vjernike s njim spasli i patnje surove ih poštedjeli.

Eto, to je bio Ad, o­n je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju. I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a biće i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!" (Kur'an, Hud, 58,59,69)
Na drugom mjestu u Kur'ani se govori o načinu uništenja naroda Ad :

• "A Ad je uništen vjetrom ledenim, silovitim, ko­me je On (Allah) vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude pova­ljane kao šuplja datulina debla vidio".(Kur'an, El-Hakka)

NUH a.s

NUH a.s 

Dio kapitalnog historijskog djela "Početak i Kraj" od klasičnog islamskog pisca i učenjaka Ibn Kesira se zove "Kazivanje o vjerovjesnicima" u kojemu je na nekoliko desetina stranica navedeno dosta islamskih tradicionalnih predaja vezano za poslanika Nuha. Neke od tih predaja su i Hadisi. Po islamskom učenju Noje ili Nuh (نوح) je sin Lameha, a on Lameh sin Metuzalema koji je sin Henoha (Idris) sin Jareda, koji je sin Malalela a on sin Kainana sin Enosa a on je sin Šita koji je sin Adema, oca čovječanstva.
Ibn džerir, islamski historičar navodi da se njegov narod (Nuhov) zvao Benu Rasib. Kur'an na dosta mjesta govori o ovom poslaniku koji spada u takozvane "Ulul-Azm" (odabrane poslanike). Među takozvane Ulul-Azm poslanike spadaju također: Ibrahim, Musa, Isa, Muhammed s.a.v.s.. U Kur'anskoj predaji se kaže da je narod Benu Rasib imao nekoliko božanstava koje su obožavali. Tako se navodi da su imali idole: "Veda", "Suva'a", "Jegus", "Jeu'ka" i "Nesra". Također se navodi da je Noje dobio poslanstvo u 50 godini života a po drugim mišljenjima u 350-toj.

"I mi smo poslali Nuha njegovom narodu, pa je među njima ostao hiljadu, manje pedeset godina, pa ih je zadesio potop dok su činili nasilje" (Kur'an, El-Ankebut,14-15).

Nakon što je Bog poslao Nuha, da opominje svoj narod da se klone loših djela i nasilja jednih prema drugima, i da se klone Politeizma i da se vrate obožavanju jednog Boga, kaže se da je bezuspješno to radio 950 godina (po islamskom vjerovanju prijašnji narodi su bili viši i duže su živjeli nego moderni čovjek).
Nakon toga dolazi naredba Nuhu da gradi lađu u koju će dovesti po par od svake životinje. On i malobrojna zajednica vjernika (72 muškarca i žene) počinje taj veliki projekat.

"I on je pravio lađu, kad god bi kraj njega prolazile glavešine naroda njegovog, izrugivali bi mu se'" (Kur'an, Hud, 36).

Ibn Abbas kaže da je lađa bila duga hiljadu i dvije stotine aršina (1 aršin je 68 cm), široka šest stotina aršina. Imala je tri sprata a sa gornje strane je bila zaštićena pokrivačem.

"Pa smo nebeska vrata otvorili vodi koja je neprekidno lila, i učinili da iz zemlje provru izvori, pa su se vode sastale, kako je bilo i određeno. A njega smo na lađi nosili, od dasaka i klinaca". (Kur'an, El-Kamer, 10-13).

Imam Malik navodi predaju da je u to doba" sva zemlja bila naseljena i da je svaki komadić zemlje imao svoga vlasnika", da se voda podigla 15 aršina iznad najvišlje planine na Zemlji.
Navodi se u predajama također da Nuhov sin Jam (Kenan) je također potopljen, i da nije vjerovao ocu. Nakon putovanja od 150 dana (Katade) lađa je pristala na brdu El-Džudijj.
Vjeruje se da je to planina Ararat u Turskoj.

Mjesto u Turskoj (Ararat) za koje se vjeruje da posjeduje fosilizirane ostatke Nuhove lađe)

 

Adem, A.S. prvi Boziji poslanik

Adem, A.S. prvi Boziji poslanik

Prvi od Boga - ALLAHA , dzele sanuhu, ( ovo se skraćeno pise dz.s., a znači neka je on uzvisen) stvoreni čovek i prvi verovesnik koji je primio prvu Objavu ili Suhufe bio je Adem, alejhi selam, ( ovo se skraćeno pise a.s., a znači neka je Bozji mir i blagoslov na njega). On je kao i njegova zena Hava, ( po bibliji Eva ), stvoren od iste supstance. Od Adema, a.s., kao prvog čoveka, prvog verovesnika, prvog primaoca Suhufa i prvog primenitelja Serijata - Verozakona i njegove zene Have, razvio se kasnije celi ljudski rod:

" O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čoveka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muskarce i zene rasejao. " ( sura En - Nisa, ajet 1 )
Bog, dz.s., je prvog čoveka stvorio od gline, blata, prasine, dakle od zemlje. Prvi čovek nema ni oca ni majku, dakle roditelje, niti se razvija iz majmunske vrste kako tvrdi Darvinova teorija evolucije, već ga direktno Bog,dz.s., stvara po principu budi - i on biva:
" To je Bog, koji sve savrseno stvara, koji je prvog čoveka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu savrseno udove uobliči i zivot mu udahne, i On vam sluh i vid i pameti daje, a kako vi malo zahvaljujete. " ( sura As - Sadzda, ajet 7 - 9 )

Primedba.Takođe postoji tumačenje da su glina, blato, zemlja, ilovača samo meafora na sastojke (biti) zemlje (voda, gvozđe, magnezijum, itd). Naime u ajetu Al-Mu'minun Bog dz.s. kaze:
12. Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili,
13. zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili,
Da li je u pitanju bukvalno tumačenje, ili prenosno, Bog najbolje zna.

Čovekove pojave na zemlji nema bez direktne Bozje intervencije kao Stvoritelja. Kasnije , nakon prvog bračnog para Adema, a.s., i Have, od njih se razvija čovečanstvo, jer su ljudi i zene bića iste vrste, stvoreni u parovima musko - zensko, pa se oplođavaju, rađaju i umnozavaju. Da je Adem,a.s., prvi stvoreni čovek svedoči sledeći ajet:
"" Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a posle melekima rekli: " Poklonite mu se! " i oni su se poklonili, a Iblis nije, on nije hteo sedzdu učiniti. " " ( sura Al - A'raf, ajet 1 )
Kada je Bog,dz.s., stvorio Adema, a.s., dao mu je najlepsi oblik i udahnuo u njega dusu, tada je anđelima naredio da mu učine sedzdu. Kada je zapravo Bog,dz.s., stvorio svet, zivot, univerzum, nebesa, zemlju, biljke, zivotinje i čoveka, to jos niko nije ustanovio. Kur ' an, muslimane uči ko je sve stvorio i zasto je sve stvorio, a ne kada je i kako je to stvorio jer to se tiče isključivo Stvoritelja. Stvoritelj svega je Bog, dz.s., i nista nije stvorio radi igre i zabave, nego sa ciljem i svrhom da Ga se veliča, slavi i potvđuje. Kada je Bog, dz.s., stvorio čoveka, on ga izabrao i odredio za namesnika na zemlji nad drugim bićima podučivsi ga imenima i pojmovima svih stvari, te naredivsi anđelima da mu sedzdu učine:
" I pouči On Adema nazivima svih stvari,a onda ih predoči anđelima i reče: " Kazite Mi nazive njihove ako istinu govorite! " " Hvaljen neka si! ", reko se oni, "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio, Ti si Sveznajući i Mudri. " " O Ademe ", reče On, " kazi im ti nazive njihove. " I kad im on reče nazive njihove, Bog reče: " Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i zemlje i da samo Ja znam ono sto javno činite i ono sto krijete! " A kad rekosmo anđelima: " Poklonite se Ademu! ", oni se poklonise, ali Iblis nije hteo, on se uzoholi i postade nevernik. " ( sura Al - Baqara, ajet 31 - 34 )
Iblis kao sejtan - sotona, uzoholio se i odbio izvrsiti Bozju odredbu činjenja sedzde Ademu, a.s., jer je on stvoren od ilovače a sejtan od vatre.Na osnovu toga, on smatra sebe visim od čoveka : "Zasto se nisi poklonio kad sam ti naredio?"- upita On. " Ja sam bolji od čoveka "- reče Iblis Stvoritelju. Mene si od vatre stvorio a čoveka od ilovače (VII/12).
Oholog Sejtana, ponizenog i pokuđenog, Bog, dz.s., proklinje i progoni iz Raja zbog neposlusnosti a on se kune Bogu da će napadati ljude spreda i straga, zdesna i sleva i tako ih odvraćati od Bozjeg puta(VII/17).
Sejtan ljude zavodi i u zabludu odvodi svojim glasom, udruzivanjem u imetke i u decu njihovu, te usmerava na njih svoju konjicu i pesadiju.(XVII/61-65) Za Iblisa se u Kur'anu kaze da je Dzin koji se ogresio o svoga Stvoritelja (XVIII/50). Bog, dz.s., upozorava čoveka da je Iblis neprijatelj njemu i njegovoj zenu (XX/117).
Prvo boraviste Adema, a.s., i Have, po Kur'anu, bio je Dzennet.U Dzennetu su imali sve jesti i piti, a zabranjeno im je bilo samo priblizavanje jednom stablu da ne bi bili gresnici i od Sejtana odvedeni u zabludu (II/35 i VII/19). U Dzennetu nisu ni u čemu oskudevali: nisu osećali ni glad ni zeđ, ni vrelinu ni hladnoću, niti su znali za golotinju (XX/118-119). Sejtan ih ne ostavlja na miru i zeli da se oni na bilo koji način priblize, od Boga, dz.s., zabranjenom drvetu.
On im prikriva sva dzennetska dobra i blagodati, ali ih stalno navraća i u svest im unosi zabranjeno drvo. Tvrdi im da im je drvo zabranjeno samo zato da ne bi postali anđeli, besmrtni i vezni i zadobili vlast koja nikada neče propasti. Ako se priblize zabranjenom drvetu, Sejtan im obećava besmrtnost, postajanje Anđelima i vlast takvu kakava nikada neće propasti. Aduti prevare kod Sejtana, za Adema, a.s., i Havu, jesu promena vrste, nuđenje večnosti i neprolazne vlasti (VII/20-24, XX/123).
Kada su se priblizili zabrnjenom drvetu, Adem, a.s., i Hava, nisu postali ni Anđeli ni besmrtni, niti su zadobili neprolaznu vlast, nego su pogresili i najedanput ostali goli, jer su prekrsili Bozju odredbu i prekoračili dopustene granica. Po Kur'anu Sejtan ih je oboje zaveo i na greh naveo, a po Bibliji Eva je navela Adema, a.s., na zabranjeno drvo (VII/22). Ovo je nepravda i sovinizam Biblije prema zeni u odnosu na muskarca i njihov ravnopravan tretman u Kur'anu. Kada su se priblizili zabranjenom drvetu, oni su po hrisćanskom učenju počinili tzv. istočni greh, koji prelazi na sve ljude do rođenja Isusa, koji po hrisćanstvu prekida istočni greh i postaje iskupitelj i spasitelj ljudskog roda. Po Islamu, gresi čoveka na čoveka i s generacije na generaciju se ne prenosi. Posle počinjenog greha zavedeni Adem, a.s., i Hava proterani su iz Dzenneta na Zemlju (II/36), ali su se odmah pokajali Bogu,dz.s., (II/37). Od kada i gde Adem, a.s., sa zenom, a kasnije i sa potomcima zivi, na Zemlji, ljudima nije poznato i oni o tome samo nagađaju. Međutim, Kroz slučaj Ademovog i Havinog sejtanskog zavođenja, Bog, dz.s., u Kur'anu upućuje sve generacije ljudskog roda i upozorava na to kako da ih Sejtan nikako i nikada ne zavede (VII/27). Muslimani pored čvrste vere u Boga, dz.s., dobrih dela, zivljenja u okviru verozakona- SERIJATA , i moralno - etičkog ponasanja, da bi bili sačuvani i spaseni od prokletog Sejtana, trebaju stalno traziti utočiste kod Boga, dz.s.,. U nekim delima pise da je Adem, a.s., po izgonu iz Dzenneta prvo vreme boravio u Indiji, a Hava u Dzidi. Ademu, a.s., je bilo tesko bez Have i Bog, dz.s., mu primi molitvu, sastavi ih i oprosti im (II/37). Za razliku od Adema, a.s., i Have, Sejtan kada gresi nikada se Bogu ne kaje, nego trazi od Boga, dz.s., rok u gresenju do dana prozivljenja (VII/14).

~*~ Nikad ne odustaj Budi Uporan ~*~

            ~*~ Nikad ne odustaj Budi Uporan ~*~

Izbio je rat izmedju dviju susjednih kraljevina.
Vojskovodja jedne vojske izazvao je drugog vojskovodju na dvoboj. Nakon teskog boja, savladao ga je, zarobio i okovao u lance, te ga odveo u zatvor.
Vojska porazenog vojskovodje se raspala a vojnici se razbjezali po pustinji, bojeci se da ih neprijatelj ne sustigne, ne zarobi i ne baci u zatvor.

Dogodilo se nesto neocekivano! Porazeni vojskovodja uspio je pobjeci iz zatvora, te kad je stigao do nekog izvora usred pustinje, sjeo je da se odmori.

Poceo je razmisljati o svom sramotnom porazu, i smisljati nacin na koji bi se izvukao iz te teske situacije.

U tom trenutku njegovu paznju privuce jedan sicusni mrav, koji je prolazio pokraj njega vukuci golemog kukca, desetak puta obimom i tezinom veceg od njega...
Ali, mrav je bio uporan u svom poslu!

Odjednom padne mrav s kukcem u jednu rupu. Pokusavao se izvuci sa svojim plijenom. Kukac se oslobadjao nekoliko puta iz njegovih celjusti, ali mrav ga je uvijek ponovo scepao i s njim se pokusavao izvuci iz rupe - sve dok mu to konacno i ne uspije. I tako, pobjedonosno i ponosno, zajedno s plijenom, mrav je nastavio svoj put.

Dojmila se ta upornost i strpljivost porazenog vojskovodje. Kako je taj mrav, bez gubitka nade, ali srcano, uspjesno obavio svoju zadacu.

Zaplakao je nad svojom sudbinom; pokajao se sto nije bio uporniji i srcaniji. Poceo je razmisljati kako da ponovno pozove svog protivnika na megdan.

Sakupio je svu svoju snagu i odlucnost i vratio se sam protivnickom vojskovodji, te ga ponovno izazvao na dvoboj. Nakon nevidjene i mukotrpne borbe, njegov je protivnik pao mrtav na zemlju!

Tako je nas vojskovodja pobijedio i ponosno se vratio u svoju kraljevinu. I tako je jedan mali mrav svojom upornoscu utjecao da vojskovodja izvuce korisnu pouku.
BUDI UPORAN........

~*~ Rijeci i djela trebaju biti jedno ~*~

~*~ Rijeci i djela trebaju biti jedno ~*~

Bio jednom jedan djecak koji je volio jesti slatkise,pa ih je stalno trazio od svog oca. Njegov otac bio je siromasan covjek, i nije uvijek mogao pribaviti slatkise za svoga sina. Ali mali djecak to nije shvatao, i stalno je trazio slatkise.

Djecakov otac cesto je razmisljao kako da zaustavi dijete da ne trazi tako mnogo slatkisa. U to vrijeme u blizini je zivio jedan mudrac. Djecakovu ocu je sinula ideja. Odlucio je da povede djecaka tom mudrom covjeku, ne bi li ga on upio nagovoriti da prestane stalno traziti slatkise.
Djecak i njegov otac uputili su se tom covjeku. Kad su stigli do njega, otac mu rece: "Dobri covjece, bi li zamolio moga sina da prestane traziti slatkise koje ja ne mogu da mu pribavim?" Kako je ovaj mudrac i sam volio slatkise, nije mu bilo lahko. Mislio je kao da postupi. Na kraju je odlucio da predlozi ocu da ponovo dovede sina sljedeceg mjeseca.
Za to vrijeme mudrac je potpuno prestao jesti slatkise. Kad su djecak i njegov otac, nakon mjesec dana, ponovo dosli, mudrac rece djecaku: "Moje drago djete, hoces li prestati traziti slatkise koje ti otac ne moze priustiti?"
Od tada, djecak je prestao traziti slatkise.
Djecakov otac upita ovog mudrog covjeka: "Zasto nisi molio moga sina da prestane traziti slatkise kada smo ti dolazili proslog mjeseca?"
Mudrac odgovori: "Kako da trazim od djecaka da odjednom ostavi slatkise kada ih i ja sam volim? Pa ipak tokom proslog mjeseca prestao sam ih jesti."
Licni primjer mnogo je snazniji od samih rijeci. Ako od nekog trazimo da nesto ucini, mi to i sami takodjer moramo ciniti. Mi ne trebamo traziti od drugih da cine ono sto sami ne cinimo.
POBRINI SE DA TVOJA DJELA I TVOJE RIJECI BUDU UVIJEK JEDNO.

~*~ Paznja prema roditeljima ~*~

                                   ~*~ Paznja prema roditeljima ~*~

Nasi su roditelji Allahov dar. Oni nas paze, brinu o nama i pomazu nam da porastemo. Oni su njezni prema nama i vole nas. Nasi roditelji tako mnogo brinu za nasu udobnost i srecu. Zato i mi moramo paziti na njih. Uvijek moramo biti ljubazni prema njima. Trebamo slusati ono sto oni govore. Nasi roditelji misle samo ono sto je za nas dobro. Evo jedne takve price koja govori o paznji prema roditeljima.

Bio jednom jedan postovan covjek po imenu Serefudin Jahja.Jos kao djecak jako je pazio svoje roditelje.Bio je pokoran i njezan prema njima.
Jedne veceri njegova mati bila je zedna, pa je zamolila Serefudina za casu vode. Kad je Serefudin stigao sa casom vode, njegova mati bila je zaspala. I tako on je stajao s casom u ruci dok mu se majka nije probudila.
Nakon nekoliko sati njegova je mati otvorila oci i ugledala Serefudina kako sa casom vode stoji pored nje te ga upita:
"Dragi sine, zar stojis sve ovo vrijeme?"
Serefudin rece: "Da majko, ja cekam da se probudis da ti dam casu vode."
Njegova mati bila je jako zadovoljna njime. Blagosiljala ga je i molila Allaha da joj sina ucini velikim covjekom. Kad je porastao, Serefudin je zbilja bio veliki covjek svoga vremena.
Djeco!
I vi trebate paziti svoje roditelje kao sto je to Serefudin cinio. Nikad im ne recite uvredljivu rijec.Poslusajte ono sto oni kazu. Lijepo se ponasajte prema njima. Budite najbolji u skoli. Tako ce vasi roditelji biti sretni.
I Allah ce takodjer biti zadovoljan vama. Zbilja, Allah naredjuje da budemo dobri prema roditeljima.
Dobar je musliman pazljiv prema roditeljima. On brine o njima.

Allah sve zna

.

                                                ~*~ Allah sve zna ~*~

Hasan je imao tri sina: Faruka, Abdulaha i Kasima. Mnogo ih je volio. Zelio je da postanu dobri muslimani. Hasan je i sam bio dobar musliman. Koliko god je mogao, pokoravao se svim Bozijim naredbama.
Jednoga dana htio je provjeriti svoje sinove. Svakom od njih dao je nekoliko slatkisa i rekao: "Pojedite ih na takvom mjestu gdje ste sigurnida vas niko ne moze vidjeti. Kad to ucinite dodjite kod mene."

Faruk uze slatkise i ode u svoju sobu. Za sobom zatvori vrata i pojede slatkise misleci da ga tamo niko nije mogao vidjeti.
Abdulah ode u podrum. Bio je siguran da tamo nema nikoga. Pojeo je slatkise u mracnom podrumu.
Kasim je razmisljao gdje bi mogao pojesti slatkise, a da ga niko ne vidi. Nije mu padalo na pamet ni jedno takvo mjesto. Svaki put kad bi pomislio na neko mjesto sjetio bi se da ga Allah vidi, i zato nije pojeo slatkise.
Faruk i Abdulah vratili su se ocu i ispricali mu kako su postupili. Potom je dosao Kasim i vratio slatkise svome ocu govoreci:
"Ne postoji mjesto koje je skriveno od allaha, tako da ja nisam pojeo slatkise."
Hasan je bio odusevljen Kasimom. Rekao je Faruku i Abdulahu da nauce lekciju od svoga brata Kasima i dodao:
"Moji dragi sinovi, nikad ne zaboravite da Allah zna sve, i da vidi sve. On je uvijek s nama. Stoga mi ne bismo trebali ciniti nista ruzno, cak ni u tajnosti."

MUHAMMED, A. S., I TELESKOP

MUHAMMED, A. S., I TELESKOP

Oni koji negiraju da je Kur'an Allahova ibjava smatraju kako ga je Muhammed, a. s., izmislio. Kako će oni koji to govore objasniti da je Muhammed, a. s., jedina osoba u povijesti svijeta koji je prije XX stoljeća znala da se svemir širi? Da u VII stoljeću možda Muhammed, a. s., nije napravio teleskop sličan onome koji je napravljen u XX stoljeću i da ga možda nije skrivao u pustinji, ispod pijeska? Da možda Muhammed, a. s., nije znao koristiti teleskop, da nije posjedovao astrološka saznanja, kojima bi mogao komentirati kretanje zvijezda i to skrivao od ljudi? Ako se kaže da je, zato što je bio lud, Muhammed, a. s., tvrdio da je Vjerovjesnik, kakva je to onda ludost da zna činjenicu koju niko od njegovih savremenika nije znao, koju nisu mogli znati; kako je mogao znati činjenicu koja će se otkriti 1300 godina nakon njega? Ako se kaže da je, radi ličnih interesa, Muhammed, a. s., izmislio vjeru; kakvo je to izmišljanje iz interesa da se ono što izmišlja ta osoba shvati tek nakon 1300 godina? Objelodanjivanje ovog ajeta u vremenu kada je Muhammed, a. s., živio, nije mu donosilo nikakvu korist, nego je, štaviše, davalo ''argument'' protiv njega dušmanima koji golim okom nisu mogli primijetiti da se svemir širi. Hoće li osoba, koja djeluje u skladu sa ličnim interesima, reći nešto od čega neće imati koristi za vrijeme svoga života; ono što će mu, štaviše, naškoditi jer je nerazumljivo? Ako i nakon svih ovih činjenica još uvijek neko kaže ''Muhammed, a. s., je to samostalno shvatio'', kakva je to onda pamet da se zna nešto što niko ne zna, ali umjesto da prizna da to sam zna, on laže da mu je to Bog objavio?! Dok je osoba koja dođe makar do najsitnijeg otkrića sklona hvalisanju, zašto se Muhammed, a. s., ne hvali svojim razum, već govori ''Ovo nije od mene, ovo je od Allaha, dž. š.''? Iz skromnosti!? Može li se osoba kojoj se, s jedne strane, ne vjeruje kada kaže da je Vjerovjesnik, neko ko se optužuje za laž i, na taj način, prikazuje kao osoba niskog morala, odlikovati moralnom vrlinom kao što je skromnost? Da i mi postavimo jedno pitanje onima koji su ustrajni u svome ateizmu: ''Jeste li vi svjesni šta pričate i kakav stav zagovarate?''

IPUVEROV PAPIRUS POTVRĐUJE KUR'ANSKE AJETE

IPUVEROV PAPIRUS POTVRĐUJE KUR'ANSKE AJETE

 

Početkom XIX stoljeća u Egiptu je pronađen papirus koji datira od perioda Srednjeg Kraljevstva. Poslije je prenesen u holandski muzej Leiden, gdje je 1909. godine preveo A. H. Gordinera. Cijeli sadržaj papirusa moguće je naći u knjizi Admonitions of an Egyptian from a heiratic papyrus in Leiden. Papirus objašnjava katastrofe koje su zadesile egipat, poput suše i gladi, te bijeg robova (mislimo da se to odnosi na Sinove Israilove) iz Egipta. Iz papirusa je jasno da je njegov pisac, Ipuver, bio svjedok tih dešavanja. Sada ćemo usporediti nekoliko numeriranih dijelova iz papirusa sa kur'anskim ajetima:
IPUVER PAPIRUSU-LEIDON 344:
10: 3-6 Uništen je donji dio Egipta. Cijeli dvor je ostao bez posla. Svega što je uskladišteno: pšenice i ječma, guski i riba, nestalo je.
6-3 Tako su na svim mjestima uništeni usjevi.
2:10 Rijeka je obojena krvlju.
2:5-6 Nesreća je na sve strane. Sve je umazano krvlju.
3:2 Zlato i lapis, srebro i malahit, karneol i bronza... sve na vratovima robova.
KUR'AN-I-KERIM:
I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili.
(Kur'an;7- Al-A'raf, 130)

Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili.
(Kur'an;7- Al-A'raf, 133)

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz riznica i dvoraca divnih. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
(Kur'an;26- Aš-Šu'ara', 57-59)

Kur'ansko kazivanje da su faraon i njegov narod bili kažnjeni glađu i ostalim nedaćama u potpunom je skladu sa navodima Ipuverovog Papirusa. Kur'an kaže da je, kao dokaz da je pogrešno negirati Musaa, a. s., poslao krv kao nevolju faraonovom narodu (isto to se kaže i za poplave, skakavce, krpelje i slično). Na papirusu se, isto tako, govori o tome da su rijeke i sva mjesta bila umazana krvlju.
U ishodu dosadašnjih istraživanja ispostavilo se da crvenilo iz slike rijeke obojene krvlju mogu prouzročiti protozoi, zooplanktoni, slatki i slani planktoni ili dinoflagelati. Zbog toga što je prouzročilo proizvodnju toksina koji, uništavanjem kisika u vodi, predstavlja otrov za živa bića, sve ovo je, isto tako, dovelo i do neupotrebljivosti riječne vode, a i uništenja živih bića u rijekama.
Istraživači ovog pitanja su vidjeli mogućnost jednog ovakvog scenarija za nastanak katastrofe o kojoj govori Kur'an: ''Trovanjem Nila dolazi do pomora ribe i tako Egipćani ostaju bez jedne značajne životne namirnice. U međuvremenu su se i žabe, čija jaja ribe više nisu jele, prekomjerno namnožile i okupirale područje, ali su kasnije, trovanjem, i one uginule. Smrt riba i žaba je učinila da, pored rijeke, bude zatrovana i plodonosna zemlja. Izumiranje žaba, je, pak, prouzročilo prekomjerno razmnožavanje skakavaca i pšeničnih moljaca.''
Ovo objašnjenje je, naravno, zamišljeni scenario. Ne znamo da li se tako dogodilo ono o čemu Kur'an govori; nemamo nikavih dokaza koji bi to potvrđivali. Međutim, ovaj zamišljeni scenario nam može dati određene naznake u vezi odvijanja događaja o kojima govori Kur'an.
U svakom slučaju, Ipuverov papirus iznosi da je faraonov narod zadesilo mnogo nevolja, glad, krv, o čemu govori Kur'an, da su ljudi (Sinovi Israilovi), koje su faraonovi ljudi držao za robove, postali nasljednici onoga što su posjedovali njihovi robovlasnici, a to se, kao što je vidljivo i iz citiranih ajeta, nalazi u Kur'anu.

GEOLOGIJA

GEOLOGIJA

 

 Danas će nam geolozi reći, da Zemlja, na kojoj mi živimo, na površini je hladna i čvrsta, a u dubinama je vrela i tečna, i negostoljubiva na živa bića. Geolozi će nam takođe reći da je Zemljina kora vrlo tanka, jedva nešto između 1 i 10 milja. Manje od jednog procenta Zemljine kore ima debljinu do 3.750 milja. Pošto je Zemljina kora vrlo tanka, postoji ogromna mogućnost njenog pomjeranja. Geolozi kažu da je takozvani- fenomen slaganja doveo do pojave visokih planina, koje Zemlju štite od pomjeranja, poput klinova ili stubova.

Kur'an kaže u suri Nebe' poglavlje 78, ajet 6-7,

„Zar Zemlju posteljom nismo učinili i planine stupovima...“

Arapska riječ ewtad znači – klin, stub, a to smo tek nedavno otkrili!

U suri Gašia, poglavlje 88, ajet 19, kao i u suri Naziat, poglavlje 79, ajet 32, kaže se:

„...i planine je učinio nepomičnim...“

Postoji knjiga koja se zove  - ZEMLJA -, koja je veliki autoritet na ovom polju, koju prihvata većina svjetskih univerziteta.

„Funkcija planina je da stabilizuju Zemljinu koru:“

Kur'an nam daje istu informaciju u suri Enbija, poglavlje 21, ajet 31, kao i u suri Lukman, poglavlje 31, ajet 10, i u suri Nahl, poglavlje 16, ajet 15:

„On je po Zemlji nepomična brda pobacao da vas ona ne potresa...“

Kur'an nam je objasnio funkciju planina još prije 1400 godina, a to smo tek danas otkrili. Što se tiče okeanologije, u suri Furkan, poglavlje 25, ajet 53,

Uzvišeni kaže:

„On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio- jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.“

Kur'an ponavlja poruku, u suri Rahman, poglavlje 55, ajet 19-20,

„Pustioo je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju.“

Arapska riječ BERZEH znači – pregrada, barijera. Prethodni komentatori nisu mogli baš razumjeti dva suprotstavljena opisa, dvije vodene zapremine. Oni se susreću i dodiruju, a opet- između njih je pregrada. Komentatori nisu mogli objasniti, šta ovaj ajet ustvari znači, zbunjivao je ljude...

Danas, uz pomoć nauke, došli smo do otkrića, između slatke vode i slane vode. Kad god neka količina jedne vode, pređe u drugu vodu, ona izgubi svoje karakteristike, postaje homogenizovana. Postoji pregrada, a ta se pregrada naziva – tranzicijski homogenizovani prostor ili oblast. Jedna voda- druga voda, susreću se i dodiruju, ali svaka zadržava svoje karakteristike. Slana voda ostaje slana, slatka voda ostaje slatka. Ovakav primjer možemo vidjeti u Egiptu, dok se Nil ulijeva u Sredozemno more, kao i primjer rijeke Galstrim koja nastaje u Meksiku. Same vode, slane i slatke, razlikuju se. Ako putujete brodom, pa zastanete, uzmete vode sa jednog kraja broda, i umete vode sa drugog kraja, vidjet ćete da se te vode razlikuju. Čak im je i temperatura različita! Čak i u oblasti Gibraltarskog moreuza postoji nevidljiva pregrada između Sredozemnog mora i Atlanskog okeana.

Ovaj fenomen o kojem Kur'an govori, potvrdila je i američka mornarica.

Kur'an pita ljude:

„Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?“

U suri Rahman, poglavlje 55, ovo pitanje je postavljeno, ni manje ni više, nego 31 put!

Ova sura govori o Allahovim znacima u vezi drveća, u vezi nebesa, o nama samima...

Pa koji znak od našeg Gospodara ćete negirati?!

Govori nam i o kretanju vode u prirodi, pa nas pita –

Koju blagodat Gospodara svoga poričete?

Govori nam o pregradi između slatke i slane vode,

pa koji ćete još znak od Gospodara negirati?!

Kur'an nas u tom istom poglavlju pita –

Koji ćete još dokaz od Svemogućeg Allaha, o ljudi, negirati?!

Pita vas odakle dolaze svi ovi dokazi?

Koji dokaz ćete negirati?

Na polju biologije, Kur'an govori u suri Enbija', poglavlje 21, ajet 30:

„...i od vode ste živo stvarani. Pa zar nećete vjerovati?!“

Zamislite, u arapskoj pustinji, gdje vode ima vrlo malo, Kur'an kaže –

SVE JE STVORENO OD VODE!

Kako oblaci prave kišu

Kako oblaci prave kišu

 

 

Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi - blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.
(Kur'an;24- An-Nur, 43)


Voda znači život. Najveći dio ove temeljne potrebe svih živih bića je u permanentnom mijenjanju mjesta i stanja. Ovaj neprestani sistem mijenjanja zove se hidrološki ciklus ili proces kruženja vode u prirodi. Voda je uvijek prisutna u zraku, ali u drukčijem stanju od onoga u kome se nalazi u morima i rijekama. Nastanak oblaka iz vodene pare, pretvaranje ovih oblaka u kišu i padanje kiše rezultati su hidrološkog ciklusa, kojeg je Allah, dž. š., uspostavio na Zemlji. Allah, dž. š., nam prije 1400 godina skreće pažnju na činjenice koje je danas moguće ustanoviti samo uz pomoć satelita.
Da je citirani ajet na najsavršeniji način opisao nastanak kiše Rehaili na slijedeći način ističe u svojoj knjizi This is the Truth (Ovo je istina): ''Naučnici su radili na tipovima oblaka i ustanovili su da se kišni oblaci formiraju u određenim etapama. Meteorolozi su analizirali cumulonimbuse i na osnovu tog istraživanja faze pretvaranja oblaka u kišu opisali u skladu sa 43. ajetom 24. sure 'An-Nur':
1 - Oblaci se kreću uz pomoć vjetra: činjenica da je vjetar osnovni pokretač nastanka oblaka iz kojih nastaje kiša, kao što je to opisano u 46. ajetu sure 'Ar-Rum'.
2 - Spajanje: Mali oblaci (cumulusi), se skupljaju, objadinjuju i tako formiraju novi, veliki oblak.
3 - Gomilanje: Nakon spajanja malih oblaka, u novoformiranom velikom oblaku dolazi do porasta sile potiskivanja koja ga vuče gore. Energija u centru oblaka je jača u odnosu na energiju po rubnim dijelovima. Ova energija potiska u centru, koja ga vuče prema gore, čini da se oblak razvija uvisinu. Šireći se prema gore, oblaci se na taj način gomilaju jedan na drugi. Tako se trup ovog naraslog oblaka ispruži prema hladnijim dijelovima atmosfere. U ovom hladnom okruženju atmosfere ledene i vodene kapi počinju se povećavati. Kada ove vodene i ledene kapi otežaju toliko da se više ne mogu održati u zraku, iz oblaka nastaju padavine.

Faraonovo tijelo i drevni Egipat

Faraonovo tijelo i drevni Egipat

I Musa(Mojsije) reče:"O faraone, ja sam poslanik Gospodara Svjetova"

(Kur'an;7- Al-A'raf(Bedemi), 104) 

"Tražimo vladarevu čašu" - odgovoriše..."
(Kur'an;12- Yusuf(Josip), 72)

Istraživanja provedena o Egiptu, saznanja do kojih se došlo u vezi sa faraonima i odgonetnuti natpisi hijeroglifa podržavaju ono što se u kur'anskim kazivanjima o Musau, a. s., navodi o Egiptu i faraonu, te predstavljaju potpuni sklad između detaljnog kur'anskog kazivanja i povijesnih činjenica.
Vladara u vrijeme Jusufa, a. s., Kur'an spominje pod imenom ''melik''. Arapska riječ ''melik'' znači vladar ili kralj. Međutim, vladar za vrijeme Musa, a. s., spominje se pod imenom ''firavun'' (faraon).
Upotrebu riječi ''firavun'' Encyclopedia Britannica objašnjava na sljedeći način: ''Riječ ''per'aa: velika kuća'' iz egipatskog jezika, zapravo je bilo ime dvora u starom Egiptu. Međutim, od novog kraljevstva (počinje od 18. dinastije: 1539-1292 p.n.e.) do 22. dinastije (945-730 p.n.e.) počinje se koristiti kao počasna titula. Kasnije je evoluirala i postala titula kralja. Ali, prethodno se uopće nije koristila.''
Kao što se vidi, velika preciznost kur'anskog izraza vidljiva je i u činjenici da je egipatskog vladara iz vremena Musa, a. s., Kur'an predstavljao kao ''firavun'' (faraon), a da je egipatskog vladara iz starijeg vremena, iz perioda Jusufa, a. s., predstavljao kao ''melika''.
Encyclopedia Britannica o faraonima još kaže: ''Pored statusa božanstva, faraon je posjedovao i magijske moći. Zmija na kruni bacala je vatru na neprijatelje, a na vojnom polju bi uspijevao poraziti na hiljade neprijatelja. U njega se vjerovalo kao u boga koji je svemoguć, sveznajući, koji kontrolira prirodu i koji uzrokuje plodnost.''
Najbitniji izvor navoda enciklopedije Britannica jesu podaci do kojih se došlo iz hijeroglifa. Međutim, ne treba gubiti iz vida da su hijeroglifi zaboravljeni od 3. stoljeća p.n.e. i da su otkiveni mnogo kasnije. Dakle, hijeroglifi, koji su zaboravljeni od oko 1000 godina prije objave Kur'ana, otkriveni su i dešifrirani više od 1000 godina nakon objave Kur'ana.
Ono što se desilo između faraona i Musa, a. s., Kur'an iznosi opširno i to navodeći detalje koji se ne nalazi ni u Starom, a niti u Novom Zavjetu. Objašnjenja u vezi sa zmijama, skretanje pozornosti na čarobnjaštvo tog vremena, proglašenje faraona za božanstvo u skladu je sa saznanjima o faraonima do kojih se došlo dešifriranjem hijeroglifa.

Šta je Islam donio svijetu?

Šta je Islam donio svijetu?

 

Islam je blagodat ne samo za muslimane nego za cijelo čovječanstvo. Samo oni koji ne poznaju zasluge Islama, i oni koji ga mrze mogu da govore da Islam nije ništa dobra donio čovječanstvu osim zla i neljudskih stvari i da se širio mačem i vatrom.
Ako pogledamo kroz historiju želeći da sagledamo sve ono što je Islam donio danšanjem čovjeku, iznenadićemo se spoznajom da nije bilo Islama pitanje je da li bi uopšte danas imali uličnu rasvjetu, telefone, kompjutere, auta, televizore i dr.
Doprinos koji je Islam dao razvoju čovječanstva je ogroman. U ovoj hutbi ćemo spomenuti najvažnije doprinose Islama kako na polju vjere, tako i na polju nauke i kulture.
Znamo dobro da su prve riječi upućene našem Poslaniku s.a.v.s., bile da uči u ime Allaha, tako da se kompletan Islam bazira upravo na učenju, proučavanju, razmišljanju i radu.
Iz ovih ajeta se vidi koliku važnost islam pridaje nauci. Međutim, i pored toga postoji mnogo onih koji tvrde da je islam nazadan i da se ne može uklopiti u savremeni svijet. Takvi su, naravno, u velikoj zabludi jer ne znaju, ili se prave da ne znaju, koliki je bio doprinos islama u razvoju nauke. Ipak, pored toga što su u polju nauke muslimani dali najviše, za njih se govori da su nazadni. Osim toga na račun islamskih učenjaka, mnogi zapadnjaci su postali “slavni” fizičari, matematičari, hemičari i drugo, dok se islamski učenjaci i ne spominju.
Pogledajmo neke od aspekata i doprinosa Islama, kao što su pravo, historija, geografija, astronomija, botanika, medicina, hemija, matematika itd…
Što se tiče prava muslimani su  zahvaljujući sveobuhvatnom karakteru Kur’ana, veoma brzo razvili ovu nauku. Prvi pisani ustav potiče od muslimana. I prvi takav ustav je sastavio sam Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kada je osnovao prvu islamsku državu u Medini, koji je i do danas sačuvan.
Doprinos muslimana proučavanju historije je veliki, posebno u utvrđivanju autentičnosti dokumenata. Islam nema potrebe za legendama i pretpostavkama u svojoj vlastitoj historiji. Biografski leksikoni su jedna od karakteristika historijske literature kod muslimana.
Malo koji narod je tako marljivo, brižno i na naučnim osnovama objektivno bilježio historiju i historijske događaje.
Zatim što se tiče geografije i topografije izrade geografskih karata muslimani su dali nemjerljiv doprinos u ovoj naučnoj grani.
Najstarije muslimanske geografske karte predstavljale su Zemlju u kružnom obliku, a prisjetimo se da je dugi niz vjekova crkva zastupala mišljenje da je Zemlja ravna ploča i da se Sunce vrti oko nje. Ko god je drugačije govorio smatrao se otpadnikom od kršćanstva. Ibn Madžid, koji je bio kormilar na brodu Vaska da Game do Indije, već tada spominje kompas, kao poznatu stvar. Riječi “admiral”, “arsenal”, “kabl”, “tarifa” itd. koje su izvorne arapske, jasno govore o uticaju muslimana na modernu zapadnu civilizaciju.
Astronomija je nauka kojoj su muslimani dali veliki doprinos. Mnoge zvijezde i danas u evropskim jezicima imaju arapska imena. Reforma kalendara koju je izvršio drugi halifa Omer ibn Hatab radijallahu anhu prevazilazi po svom savršenstvu reformu gregorijanskog kalendara. Za vrijeme halife Me’muna, izmjeren je opseg Zemlje, sa iznenadujućim stepenom tačnosti. Pisana su djela o plimi i oseki, o izlasku i zalasku Sunca, o sutonu, a naročito o kretanju Sunca i Mjeseca. Allah subhanehu ve te’ala je istinu rekao:“I sve u kosmosu plovi.” (Jasin, 40) Do otkrića da se u svemiru sve kreće došlo je tek krajem sedamnaestog stoljeća. Niko od zapadnih naučnika nije htio da prizna da se ovo naučno otkriće nalazi u Kur’anu i da muslimani za njega znaju još odavno. Kada se vratimo kroz historiju naći ćemo da je crkva spaljivala naučnike zbog toga što su govorili: “Zemlja se kreće!”
Dakle, veliki je broj otkrića na polju prirodnih znanosti, ali je zapad većinu tih otkrića pripisao svojim “naučnicima”.
Pogledajmo na polju botanike doprinos muslimana. Botanika je kod muslimana bila posebno istraživana. Izuzev imena nekih biljaka, koje nisu rasle u tadašnjem muslimanskom svijetu, nije bilo nijednog naziva stranog porijekla. Botanička enciklopedija od Dinaverija (umro 899.), u šest velikih tomova, sačinjena je čak prije nego što je na arapski prevedeno prvo grčko djelo o botanici. Dinaveri je opisivao ne samo izgled biljki, nego ih je i klasificirao, te opisivao njihove hranjive kvalitete, farmakološke i druge osobine.
Medicina je kod muslimana doživjela veliki napredak u anatomiji, farmaciji, organizaciji bolnica, obučavanju medicinskih kadrova itd. Medicinska djela islamskih liječnika ostala su temelj cjelokupne medicine, uključujući i zapadnu. Kaže Allah subhanehu ve te’ala: “Izlazi iz utroba njihovih (utroba pčela) piće različitih boja, u kome je lijek ljudima. To je uistinu dokaz za ljude koji razmišljaju.” (Nahl, 69) Ako hoćete da sačuvate komad mesa, stavite ga u med i neće se pokvariti, zato što med ima svojstvo uništavanja bakterija, u njemu je lijek ljudima, a poznata je upotreba meda od davnina u svrhu liječenja. Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: “Da se ne bojim poteškoće mojim sljedbenicima, naredio bih im uz svaki namaz (pet puta dnevno) da peru zube (i to misvakom).” (Sahih). Misvak ima višestruko jače svojstvo čišćenja i dezinfekcije nego ono što se nalazi u mnogim pastama za zube.
Kur’an traži da ljudi razmišljaju o stvaranju svemira i da proučavaju kako su nebo i zemlja podređeni čovjeku. Muslimani su se vrlo rano počeli baviti ozbiljnim proučavanjem na području hemije i fizike. Karakteristika njihovog rada jeste eksperiment. Svojim proučavanjem i posmatranjem oni su sakupili ogroman broj činjenica.
Matematičke znanosti imaju neizbrisive tragove arapsko-islamskog doprinosa. Riječi “algebra”, koja je dobila naziv po muslimanskom matematičaru El-Havarizmiju, zatim “nula”, “cifra”, “šifra”, “ta’rifa”, “x” itd. arapskog su porijekla. Ovdje ćemo nabrojati još neke stvari koje su muslimani donijeli zapadu Da nije bilo muslimana zapad ne bi znao za šećer, narandžu, limun, breskvu, pamuk, jaknu, kahvu, sapun, parfem, lužina, barut, destilaciju, papir, kompas i dr.
Na kraju treba znati da su ovo samo neki od brojnih primjera koji govore o zasluzi muslimana u razvoju i napretku ljudske civilizacije. “Civilizovani” Zapad ih je omeo u njihovom daljem napretku. Barbarska razaranja pogodila su dva islamska glavna intelektualna centra: Bagdad na istoku i Kordovu-Granadu na zapadu. Mnoge biblioteke sa stotinama hiljada knjiga i rukopisa, zajedno sa ovim gradovima, su spaljene. Pokolji nisu poštedili ni naučnike. Ono što je stvarano stoljećima, barbari su uništili za nekoliko dana. Ovaj primjer nam oslikava stvarnost istoka i zapada. I to nije sve. Naprotiv, zapadnjaci se danas ponose onim što su dali u razvoju civilizacije. Po njima sva zasluga pripada samo njihovim naučnicima, a muslimani se i ne pominju. Koliko su oni zaista dali govori i činjenica da je njihov filozof Engels izjavio da je spaljivanje biblioteka u Bagdadu i Kordovi-Granadi unazadilo ljudsku civilizaciju za 1000 godina. Na kraju, s pravom možemo istaći da predstavnici islamske nauke nisu zaostajali ni za jednim od velikih imena u historiji nauke, mada se to i dan danas pokušava, i u dobroj mjeri uspjeva, prikriti. S pravom možemo reći da je Istok prednjačio nad Zapadom, kako na polju nauke tako i na polju kulture.
Zatim još ostaje da spomenemo da širenje Islama nije nigdje bilo putem mača i vatre, muslimani su kad god bi osvojili neki grad nudili lokalnom stanovništvu nekoliko opcija kao što je bilo prilikom osvajanja Jerusalima za vrijeme h. Omera kao i za vrijeme Salahuddina ili da prime Islam svojevoljno, ili da ostanu u svojoj dotadašnjoj vjeri uz obavezu plaćanja džizje (jedna vrsta poreza) ili da se isele i da ponesu sa sobom sve što posjeduju. Za ove stvari historija nam je najbolji svjedok, jer muslimani dobro znaju da je Allah rekao: “Nema prisile u vjeri.”
Molim Allaha Uzvišenog da ojača Islam i muslimane, da muslimani ponovo uzmu u svoje ruke nauku, izučavanje i napredak i da donesu još mnogo dobra cijelom čovječanstvu. Amin.

GUSUL (Kupanje)

                                                              GUSUL (Kupanje)

1. Kada je osoba džunub (neèista). Osoba postaje džunub u sljedeæim sluèajevima:

a) prilikom spolnog odnosa kada se spolni organi dodirnu (bez obzira da li došlo do izlaska sperme ili ne).

b) prilikom polucije – izbacivanja sperme sa osjeæajem strasti bez obzira da li se to desilo u snu ili na javi, muškarcu ili ženi

2. Nakon prestanka menstruacije (hajz; ar. hajd, mehīd) i postporoðajnog èišæenja (nifās) kod žene.

Da bi kupanje (gusul) bilo ispravno, potrebno je:
1. Nijjet.

2. Oprati usta i nos.

3. Oprati cijelo tijelo da nigdje suho ne ostane.

Ko ispoštuje ove tri stvari koje su farzovi gusula, takav je obavio kupanje propisno i oèistio se.

Naravno, gusul ima svoje sunnete kojih se pohvalno držati. U hadisima Allahovog Poslanika se prenosi kako se i na koji naèin on kupao. Zato je lijepo gusul obaviti na sljedeæi naèin:

-         prouèiti bismillah,

-         odluèiti da æe se kupati (nijjet),

-         oprati šake tri puta,

-         oprati spolni organ,

-         uzeti abdest (u toku kojeg se izapiru usta i nos što je od farzova i sastavnih dijelova gusula) s tim da se pranje nogu može ostaviti za kraj,

-         oprati glavu trljajuæi kosu da voda dopre do korijena kose (lijepo je to uèiniti tri puta a može i jedanput uz upotrebu šampona i sredstava za pranje),
-         oprati cijelo tijelo da nigdje suho ne ostane, poèev od desnog pa lijevog ramena (lijepo je to uèiniti tri puta, a može i jedanput).

Šta je džunub osobi i ženi koja ima menstruaciju (hajz), zabranjeno?
1. Uèiti Kur'an,
2. Ulaziti u džamiju,
3. Klanjati,
4. Dodirivati Mushaf,
5. Ženi koja ima menstruaciju zabranjeno je i postiti.

TEJEMMUM (fiktivno èišæenje)

TEJEMMUM (fiktivno èišæenje)

Tejemmum je formalno èišæenje zemljom (prahom) ili predmetima napravljenim od zemlje.

Tejemmum je propisan onome ko ostane bez vode i ko je, ni nakon traženja ne naðe da bi njome uzeo abdest ili gusul. Isto tako, tejemmum je propisan onome ko ima vodu, ali je zbog bolesti ili ne smije upotrijebiti, ili se boji da mu voda ne pogorša bolest, ili ne odgodi ozdravljenje. To isto važi i za onoga ko se ne može kretati i nema nikoga ko bi mu vodu dodao.

Kako se uzima tejemmum?

1. Uèiniti nijjet u srcu.

2. Dotaknuti dlanovima èistu zemlju ili predmet od zemlje (kamen, ciglu), dlanove otresemo i njima potaremo lice jedanput, kao da ga peremo.

3. Na isti naèin ponovo dotaknemo rukama zemlju, pa potaremo ruke do iza lakata jedanput, kao da ih peremo.

Šta kvari tejemmum?

1. Buduæi da je tejemmum zamjena za abdest ili gusul, sve što kvari abdest, kvari i tejemmum.

2. Tejemmum æe biti pokvaren onoj osobi koja je ostala bez vode kada ta dotièna osoba doðe do vode. Npr. èovjek klanja sa tejemmumom a bio je džunub. Doðe voda, njegov tejemmum automatski prestaje važiti i on æe prekinuti namaz i okupati se.

Uvjeti za namaz

Uvjeti za namaz

(šartovi namaza; ar. šart, mn. šurūt – uvjet, uslov)

PRVI UVJET ZA NAMAZ: èistoæa tijela, odjeæe i mjesta gdje se klanja.

Pod ovim se podrazumijeva da na tijelu, odjeæi i mjestu na kome se klanja nema tragova neèistoæe. Pod neèistoæom se ne misli na blato, zemlju, ulja i tome slièno nego, neèistoæom se smatra:

1. sve što izaðe na dva ljudska otvora. To je: izmet, mokraæa, mezija (sluz koja i kod muškarca i kod žene izlazi prilikom nadražaja), vedija (sluz, sekret prostate, koja se ponekad pojavljuje poslije napornog mokrenja). U vezi sperme postoji razilaženje meðu islamskim pravnicima, da li je neèista ili ne. Preferirajuæe mišljenje je da je èista. (v. djelo Sahihu fikhi-s-sunne, 1/75, autora Ebu Malika Kemala ibn es-Sejjida Salima)

2. mokraæa, balega i izmet svih životinja èije je meso zabranjeno jesti (svinja, pas, maèka i sl.),

3. krv (bilo ljudska, bilo životinjska),

4. gnoj,

5. ono što se povrati,

6. sve od uginulih (krepanih životinja) osim kože ako se uzme i uštavi i tako oèisti.

Alkohol ne spada u neèistoæu prema ispravnijem mišljenju islamskih uèenjaka. Ovo mišljenje zastupaju od savremenih uèenjaka šejh Ahmed Šakir i Muhammed Nasiruddin el-Albani. (pogledaj Sahihu fikhi-s-sunne, 1/76)

Dakle, ukoliko neka od navedenih stvari se naðe na tijelu, odjeæi i mjestu gdje se klanja, neophodno ju je ukloniti i oèistiti da bi namaz bio ispravan.

Posebno treba povesti raèuna o èišæenju iza velike i male nužde. Èišæenje se može vršiti kamenèiæima, papirom a najbolje je vodom, jer vodom se postiže potpuno èišæenje.

DRUGI UVJET ZA NAMAZ: uzeti abdest ili, ako je potrebno, okupati se.

ABDEST

Abdest je posebno pranje èistom vodom radi obavljanja namaza. Abdest se uzima ovako:

1. Donese se namjera (nijjet) u srcu da æe se uzeti abdest. Nijjet rijeèima nije potreban i nije potvrðeno izgovaranje nijjeta od strane Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, isto važi i za abdeske dove i uèenje sure El-Kadr nakon abdesta za što, takoðer, ne postoji dokaz u praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
2. kaže se: bismillāh (u ime Allaha),
3. operu se šake do zglobova (tri puta),
4. desnom rukom isperu se usta (tri puta). To se èini muækajuæi vodom po usnoj šupljini, a potom se voda ispljune.
5. izaprati nos (tri puta) tako što æe se voda iz desne ruke ušmrknuti i nakon toga izbaciti lijevom rukom.
6. oprati lice (tri puta). Licem se smatra sve od vrha èela (odakle je kosa nikla), pa do pod bradu i od uha do uha.
7. oprati ruke do iza laktova (tri puta), prvo desnu pa onda lijevu. Pranje ruku se vrši od vrhova prstiju, ukljuèujuæi i šake pa sve do iza laktova.
8. potrati glavu od èela do zatiljka jedanput (to se èini na taj naèin što se objema mokrim rukama potare kosa od èela do zatiljka) i potaru se uši u jednom potezu (time što se kažiprstom potare unutrašnjost ušne školjke, a palcem vanjska strana uha).
9. oprati noge do iza èlanka (tri puta). Opere se prvo desna pa lijeva noga s tim da se vodi raèuna da se opere i izmeðu nožnih prstiju.

I time je uzimanje abdesta završeno. Nije potrebno uèiti nikakve dove prije i u toku uzimanja abdesta osim bismille na poèetku. Lijepo je nakon uzetog abdesta izgovoriti: Ešhedu en lā ilāhe illallāhu vahdehu lā šerike leh we ešhedu enne Muhammeden abduhū we resūluhū. (Svjedoèim da nema boga osim Allaha, Njega Jedinog i svjedoèim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.)

Šta kvari abdest?

1. Sve što izaðe na dva otvora: mokraæa, mezija, vedija, izmet, puštanje vjetra (svejedno da li se puštanje vjetra èulo ili ne) i sperma (u sluèaju izlaska sperme je potrebno kupanje).

2. Duboki san.

3. Gubitak svijesti.

4. Krv koja istjeèe i gnoj u veæim kolièinama. Ukoliko bi se èovjek posjekao i pojavila se krv a ne razlije se preko rane, onda nije pokvaren abdest. A ako bi se razlila i poèela da teèe onda bi abdest bio pokvaren (iako u vezi ovoga postoji razilaženje meðu uèenjacima, i neki odabiru da je ispravnije da poticanje krvi ne kvari abdest, ipak je bolje obnoviti abdest). Cijeðenje bubuljice ne kvari abdest.

5. Povraæanje.

6. Dodirivanje spolnog organa dlanom ili prstima ruke.

7. Dodirivanje osobe suprotnog pola sa strašæu koja uzrokuje izlazak mezije. Ukoliko ne bi došlo do izlaska mezije onda abdest ne bi bio pokvaren, makar taj dodir bio sa strašæu.

TREÆI UVJET ZA NAMAZ: pokriti stidna mjesta (biti pristojno obuèen)

U namazu moraju biti pokriveni stidni dijelovi tijela. Stidno mjesto kod muškarca je sve od pupka do koljena (raèunajuæi i koljena), a kod žene cijelo tijelo osim lica i šaka. Kada je u pitanju odjeæa žene (i u namazu i van namaza), obaveza je pokriti sve osim lica i šaka (i stopala moraju biti pokrivena time što æe se obuti èarape), zatim odjeæa ne smije biti tijesna da se oslikavaju dijelovi tijela.

ÈETVRTI UVJET ZA NAMAZ: obaviti namaz u njegovom vremenu

Namaz nije ispravan ukoliko se klanja van njegovog vremena. Danas postoje vaktije gdje se taèno u minutu zna kad nastupa koje vrijeme namaza.

Vrijeme sabah namaza nastupa nastupom zore i traje do izlaska Sunca.

Podne nastupa kada Sunce preðe polovicu neba i traje do ikindije.

Ikindija nastupa kada sjena jednog predmeta postane onolika koliko i sami predmet ili dvaput duža, i traje do zalaska Sunca. Nije dozvoljeno odgaðati ikindiju do tog vremena osim sa jakim razlogom (prespavljivanje, zaborav, povratak s puta...)

Akšam nastupa kada Sunce zaðe i traje do išèeznuæa crvenila na horizontu.

Poèetak jacije je išèeznuæe crvenila pa do zore. Treba voditi raèuna da se obavi do pola noæi. Nakon pola noæi nastupa vrijeme "darure" kada je dozvoljeno klanjati jaciju ali je pokuðeno. Pola noæi se raèuna polovica vremena od zalaska Sunca do nastupa zore.

Vremena u kojima je zabranjeno klanjati bilo kakav namaz su: dok Sunce izlazi pa dok ne odskoèi koliko jedno koplje (oko 45 min. poslije izlaska Sunca), dok je Sunce na polovici neba i za vrijeme dok Sunce zalazi.

PETI UVJET ZA NAMAZ: okrenuti se prema Kibli

Uvjet je da se osoba koja klanja okrene prema Kibli, tj. prema Mesdžidu-l-Haramu (Kabi) u Mekki, jer, ukoliko bi se okrenula prema nekoj drugoj strani, namaz joj ne bi bio ispravan.

Izuzetak od ovoga èine samo oni koji su u nemoguænosti da se iz straha, bolesti ili neèega sliènog okrenu prema Kabi. Isto tako, dozvoljeno je putniku da klanja u prevoznom sredstvu u pravcu u kome se prevozno sredstvo kreæe.

ŠESTI UVJET ZA NAMAZ: odluka (nijjet) koji æe se namaz klanjati

Nijjet (odluka) znaèi srcem odluèiti koji æe se namaz klanjati. Mjesto nijjeta je srce, i on se podrazumijeva uz bilo koje djelo. Nije ga potrebno izgovarati rijeèima. Izgovor nijjeta rijeèima je novotarija.

Ukoliko bi èovjek pristupio namazu tek onako, bez namjere u srcu da klanja, nego da se samo pregiba sa drugima, namaz mu ne bi bio ispravan. Ili, ukoliko bi stao da klanja podne, a u srcu ima namjeru da klanja akšam, namaz mu ne bi bio ispravan.

Nijjet je potrebno imati posebno za svaki namaz.

Ovo je bilo šest uvjeta za namaz. Sada æemo obraditi sami naèin obavljanja namaza.

Nacin obavljanja

                                           Naèin obavljanja namaza

(uopšteno)

Na sljedeæi naèin se klanjaju dva rekata bilo kojeg namaza. Ukoliko ovo znamo, onda nam je lahko razujeti kako i na koji naèin se klanja bilo koji namaz.

Stati normalno, malo razmaknuti noge (maksimalno u širini ramena), okrenuti se prema Kibli, donijeti namjeru u srcu da æe se klanjati namaz, podignuti ruke ispruženih dlanova okrenutih prema Kibli u visini ramena ili ušiju i istovremeno izgovoriti:

ALLAHU EKBER (Allah je najveæi)[1]

Zatim staviti desnu ruku na podlakticu lijeve ruke ispod prsa a iznad pupka. Pogled treba biti upravljen u mjesto sedžde (mjesto gdje æe se spustiti èelo u namazu).

Zatim prouèiti:

Subhāneke allāhumme we bihamdike we tebārekesmuke we te'ālā džedduke we lā ilāhe gajruke.

(Slavljen neka si Ti, Allahu moj, Tebi prihvata svaka hvala. Uzvišeno je ime Tvoje, velièanstvena je tvoja velièina, osim Tebe drugog boga nema.)[2]

Eūzu billāhi mine-š-šejtāni-r-radžīm.

(Tražim zaštitu kod Allaha od šejtana prokletog.)[3]

Bismillāhi-r-rahmāni-r-rahīm.

(U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog)[4]

El-hamdu lillāhi rabbil ālemin. Er-rahmāni-r-rahīm. Māliki jewmi-d-dīn. Ijjāke na'budu we ijjake neste'īn. Ihdines-sirātal-mustekīm. Sirātallezine en'amte alejhim gajril magdūbi alejhim weled-dāllīn.

(Amin)

(Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Svemilosnom, Samilosnom. Vladaru Dana Sudnjega. Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe (Allahu) pomoæ tražimo. Uputi nas na Pravi Put. Na put onih kojima si dao svoje blagodati, a ne onih na koje se srdžba izlila niti onih koji su zalutali. (Amin)[5]

Kul huwallāhu ehad. Allāhu-s-samed. Lem jelid we lem jūled. We lem jekun lehū kufuwen ehad.

(Reci: On je Allah – Jedan. Allah je utoèište svakom. Nije rodio i roðen nije. I niko mu ravan nije.)[6]

Zatim se izgovori ALLAHU EKBER i uèini ono što se zove rukū'. To je pregibanje koje se izvodi na taj naèin da se èovjek pregne da svojim dlanovima dohvati koljena. Dlanovi se stave na koljena a prsti su razmaknuti. U toj poziciji se izgovori tri puta:

Subhāne rabbijel azim

(Slava Tebi, moj Uzvišeni Gospodaru)

Nakon toga se ispravi u stojeæi položaj, opuštenih ruku niza se i u tom položaju izgovori:

Semiallahu limen hamideh rabbenā we lekel hamd

(Allah èuo onoga ko Ga hvali. Gospodaru naš, Tebi pripada svaka hvala)

Onda se izgovori ALLAHU EKBER i ide se na sedždu. Sedžda se èini na taj naèin što se iz stojeæeg položaja prvo na tlo spuste koljena, pa ruke (laktovi moraju biti podignuti od tla), dlanovi su u visini ramena a zatim se lice stavi na zemlju gdje èelo i nos moraju doticati zemlju.

U tom položaju se izgovori tri puta:

Subhāne rabbijel e'alā

(Slava mome Svevišnjem Gospodaru)

Zatim se izgovori ALLAHU EKBER i ispravi u sjedeæi položaj gdje se sjedne na koljena. Lijepo je sjesti na lijevu nogu, a stopalo desne noge da bude uspravno sa podavijenim prstima prema Kibli (nije obavezno). Na tom sjedenju se malo smiri. Sunnet je u tom položaju izgovoriti: RABBIGFIRLI, RABBIGFIRLI. Zatim se opet izgovori ALLAHU EKBER i ide se na drugu sedždu i izgovori se tri puta:

Subhāne rabbijel e'alā

(Slava mome Svevišnjem Gospodaru)

(Napomena: Sve ovo do sad što smo opisali (stajanje, uèenje, ruku i dvije sedžde) naziva se rekat. I ovo do sada je bio prvi rekat u namazu).

Zatim, sa druge sedžde, izgovarajuæi ALLAHU EKBER ustajemo na drugi rekat.

Na drugom rekatu se uèi:

Bismillāhi-r-rahmāni-r-rahīm.

El-hamdu lillāhi rabbil ālemin. Er-rahmāni-r-rahīm. Māliki jewmi-d-dīn. Ijjāke na'budu we ijjake neste'īn. Ihdines-sirātal-mustekīm. Sirātallezine en'amte alejhim gajril magdūbi alejhim weled-dāllīn.

(Amin)

Kul huwallāhu ehad. Allāhu-s-samed. Lem jelid we lem jūled. We lem jekun lehū kufuwen ehad.

Zatim se izgovori ALLAHU EKBER i uèini ono rukū' i dvije sedžde (kako je predhodno opisano).

(Napomena: ovim je završen drugi rekat)

Zatim se sa druge sedžde ispravi u sjedeæi položaj gdje se sjedne na koljena. Lijepo je sjesti na lijevu nogu, a stopalo desne noge da bude uspravno sa podavijenim prstima prema Kibli (nije obavezno). Ovaj položaj se naziva "sjedenje u namazu". Dlanovi se stave na stegna (iznad koljena) s tim da su prsti desne ruke sakupljeni, a kažiprst je ispružen i njime se pokazuje prema Kibli. Pogled je uperen prema tom kažiprstu ili ispred sebe u krilo.

U tom položaju se uèi Et-tehijatu:

Et-tehijjātu lillāhi wes-salewātu wet-tajjibātu. Es-selāmu alejke ejjuhen-nebijju we rahmetullāhi we berekātuh. Es-selāmu alejnā we alā ibādillahi-s-sālihīn. Ešhedu en lā ilāhe illallāh, we ešhedu enne Muhammeden abduhū we resūluhū

(Velièanje samo Allahu pripada, kao i moji namazi, moje dove i dobra djela. Neka je selam na tebe, o Vjerovjesnièe i Allahova milost i blagoslov. Neka je selam na nas i sve dobre Allahove robove. Svjedoèim da nema boga osim Allaha i svjedoèim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.)[7]

Allāhumme salli alā Muhammedin we alā āli Muhammed kemā sallejte alā Ibrahīme we alā āli Ibrahīm, inneke hamīdun medžīd.

Allāhumme bārik alā Muhammedin we alā āli Muhammed kemā bārekte alā Ibrahīme we alā āli Ibrahīm, inneke hamīdun medžīd.

(Allahu moj, podari svoj mir i spas Muhammedu i porodici Muhammedovoj kao što si ga podario Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj. Ti si Hvaljeni i Velièanstveni.

Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu kao što si blagoslovio Ibrahima i porodicu Ibrahimovu. Ti si Hvaljeni i Velièanstveni.)[8]

Allāhumme innī eūzu bike min azābil kabri, we min azābi džehennem, we min fitnetil mahjā wel memāt, we min šerri fitnetil Mesīhi-d-Dedždžāl.

(Allahu moj, utjeèem Ti se od kazne u kaburu, i od kazne džehennemske, i od iskušenja života i smrti, i od zla smutnje Mesiha Dedždžala.)[9]

Nakon toga se preda selam, na naèin da se lice okrene prema desnom ramenu i izgovori:

Es-selāmu alejkum we rahmetullāh (Mir vama i milost Allahova)

Zatim se okrene lice prema lijevom ramenu i izgovori isto:

Es-selāmu alejkum we rahmetullāh (Mir vama i milost Allahova)

I time je namaz završen.

Dakle, ovo je bio opis dva rekata jednog namaza. Kada ovo znamo, onda nam je lahko obaviti bilo koji namaz.

Sabah-namaz ima dva rekata (farza), podne ima èetiri rekata, ikindija èetiri, akšam tri i jacija èetiri rekata.

Kako se klanja sabah-namaz?

Sabah-namaz ima dva rekata. Naèin obavljanja sabah-namaza je veæ opisan, s tim da se donese odluka (nijjet) da æe se klanjati sabah-namaz.

Kako se klanja akšam-namaz?

Akšam-namaz ima tri rekata. Klanja isto kao i sabah namaz, s tim da se poslije prouèenog Et-Tehijjatu ustaje na treæi rekat. Na treæem rekatu se uèi Bismilla i Fatiha. Zatim se uèini rukū', dvije sedžde i sjedne se, prouèi se Et-Tehijjatu, Salavati i Dova i preda se selam.

I time je završen akšam-namaz.

Kako se klanjaju podne, ikindija i jacija-namaz?

Ova tri namaza obraðujemo zajedno pošto se identièno obavljaju. Imaju po èetiri rekata. Klanja se sve kao i kod akšam namaza, samo što se nakon treæeg rekata ne sjeda nego se odmah ustaje na èetvrti rekat na kome se uèi Bismilla i Fatiha. Nakon toga slijedi posljednje sjedenje na kome se uèi Et-Tehijjatu, Salavati i Dova i preda se selam. I time se završen podne/ikindija/jacija-namaz.

Sažeti prikaz propisanih namaza:

SABAH (ima dva rekata)

1. rekat: Subhaneke, Euza, Bismilla, Fatiha i jedna sura

2. rekat: Bismilla, Fatiha i jedna sura

Sjedenje (tešehhud): Et-Tehijjatu, Salavati, Dova

Selam

PODNE (èetiri rekata)

1. rekat: Subhaneke, Euza, Bismilla, Fatiha i jedna sura

2. rekat: Bismilla, Fatiha i jedna sura

Sjedenje (tešehhud): Et-Tehijjatu

3. rekat: Bismilla, Fatiha

4. rekat: Bismilla, Fatiha

Sjedenje (tešehhud): Et-Tehijjatu, Salavati, Dova

Selam

IKINDIJA (èetiri rekata) – isto kao i podne

AKŠAM (tri rekata)

1. rekat: Subhaneke, Euza, Bismilla, Fatiha i jedna sura

2. rekat: Bismilla, Fatiha i jedna sura

Sjedenje (tešehhud): Et-Tehijjatu

3. rekat: Bismilla, Fatiha

Sjedenje (tešehhud): Et-Tehijjatu, Salavati, Dova

Selam

JACIJA (èetiri rekata) – isto kao i podne i ikindija

Dakle, ovo je bilo pojašnjenje propisanih namaza (farzova). Ovo je ono èime Allah zadužuje svakog muslimana. Sve drugo (dobrovoljni namazi, sunneti, zikrovi koji se uèe nakon propisanih namaza i dove) je na dobrovoljnoj bazi. Ako èovjek to bude izvršavao imaæe nagradu kod Allaha Uzvišenog, a ako na bude izvršavao neæe biti kažnjen.

Obavezni dijelovi namaza (ruknovi, ar. erkān, mn. od rukn)

Obavezni dijelovi namaza bez kojih namaz ne može biti ispravan su:

1. nijjet (namjera) koji biva u srcu,
2. stajanje (kijam), za onoga ko je u moguænosti,
3. poèetni tekbir (Allahu ekber),
4. uèenje Fatihe na svakom rekatu,
5. ruku' (pregibanje),
6. vraæanje sa ruku'a,
7. dvije sedžde,
8. sjedenje izmeðu dvije sedžde,
9. posljednje sjedenje i uèenje Et-Tehijjatu (tešehhud),
10. predavanje selama,
11. ta'dilu-l-erkan – smirenost pokreta u namazu, tj. da se sve namaske radnje obavljaju smireno i bez žurbe.