Imam Nevevi



Imam Nevevi

Imam Nevevi je bio učenjak enciklopedijskog obrazovanja, suptilne pobožnosti i vanredne hrabrosti. Mada je živio samo 45 godina iza sebe je ostavio brojna djela koja su i danas nezaobilazna, posebno u hadiskoj i fikhskoj nauci. Njegovo puno ime je Ebu Zekerijja Muhjuddin Jahja b. Šeref b. Murrijj b. Hasan b. Hizam b. Muhammed b. Džumu'a el-Hizami el-Hurani en-Nevevi ed-Dimiški eš-Šafi'i. El-Hizami je nazvan po svom pradjedu Hizamu, koji se nastanio u mjestu Neva, u šamskoj pokrajini Huran, pa je otuda poznat kao El-Hurani i En-Nevevi. Ed-Dimiški je prozvan po Damasku, mjestu stanovanja nakon odlaska iz rodne Neve. Buduci da je pripadao šafi'ijskom mezhebu, uz ime mu se pridodavalo i Eš-Šafi'i.
Rođenje i djetinjstvo
Imam Nevevi roden je 631. god. po Hidžri, odnosno 1233. god. po rodenju Isaa, a.s, u Nevi, pokrajina Horan u današnjoj Siriji. Allah Uzvišeni učinio je da je Nevevi bio sklon učenju i pamćenju od ranog djetinjstva. Roditelji su bili njegovi prvi učitelji i podstrekači. Još kao dijete postao je hafiz Kur'ana. Uz to slušao je i druge znanosti, posjećivao učene osobe u svom mjestu i s njima se konsultirao. Nije su upuštao u igru i zabavu sa komšijskom djecom, što je rezultiralo njihovom zavišću i mržnjom, na što se Nevevi žalio svojim roditeljima.
Poznati učenjak Jasin b. Jusuf el-Merakeši spominje da je vidio kako Nevevi, koji je tada imao deset godina, druga djeca izbjegavaju zbog toga što se nije upušatao u besposlice s njima, pa bi ga to ražalostilo, te bi se udaljavao od njih, plakao i u takvom stanju jedina utjeha bio mu je Kur'an koji je mnogo ucio. Šejh Jasin ga je upitao zašto se ne igra sa djecom, a on je odgovorio: „Nisam stvoren da bih se igrao.“
U tom periodu Nevevi je radio u prodavnici svojih roditelja. Primijetivši njegovu sklonost ka učenju šejh El-Merakeši predložio je roditeljima da ga oslobode obaveza u dućanu kako bi se u potpunosti posvetio učenju Kur'ana i ostalih elementarnih znanosti. Rekao je još da u njemu prepoznaje najznaniju i najpobožniju osobu u svom vremenu, i velikana od koga će drugi ljudi imati izuzetnu korist! Uvaživši prijedlog tog učenjaka, Nevevijevi roditelji ga oslobađaju obaveza u dućanu, tako da je Nevevi vrlo brzo završio hifz Kur'ana, a uz to je, savladao i temelje brojnih znanosti.

Nakon što je upio znanje učenjaka iz Neve osjetio je neodoljivu želju za daljim usavršavanjem. Kada je napunio 19 godina, otac ga 649. god. po Hidžri, odvodi u Damask da nastavi usavršavanje u nauci, da iskoristi prednosti ovog velikog grada: brojne učitelje i raznovrsne naučne centre i institucije!
Znacajno je napomenuti, kako ističe poznati muhaddis šejh Šu'ajb el-Arnaut, da je Damask u to vrijeme raspolagao sa više od 300 škola različitih profila, što ce doprinijeti da ovaj talentirani mladić tu stekne izuzetno veliko znanje i da se usavrši u brojnim islamskim disciplinama.

Po dolasku u Damask prvo je slušao poznatog šejha Abdulkafija b. Abdulmelika er-Reb'ija (umro 689. god.), koji je, kasnije, peporučio da nastavi učenje pred velikim alimom Abdurrahmanom b. Ibrahimom b. Furkahom (umro 690. god.), pred kojim je učio duži period. Kada mu je ovaj učenjak pružio ono što je mogao, upućuje ga poznatom imamu, šerijatskom pravniku i profesoru poznate škole El-Medresetu-r-revvahijje Kemaluddinu Ishaku b. Ahmedu b. Osmanu el-Magribiju, gdje uči duže vrijeme, stanujući u školi koju je utemeljio i izgradio Zekijjuddin ebu-l-Kasim, poznatiji kao Ibnu-u-Revvaha (umro 622. god.). To je škola u kojoj su predavači bili velikani hadiske znanosti, poput, Ibnu-s-Salaha, Behauddina es-Subkija, Velijjuddina es-Subkija, Kemala b. ez-Zemlekanija, Safijjuddina el-Ermevija, Šemsuddina el-Makdisija i dr.
U toj školi Imam Nevevi , kako i sam priznaje, gotovo dvije godine nije legao u postelju, niti se najeo, već je vrijeme provodio u učenju i saznavanju. Primijetivši takvu Nevevijevu zaljubljenost u znanje, njegov učitelj El-Magribi ga silno zavoli i postavi ga za asistenta, kako bi u njemu imao pomagača u predavanjima i radu sa studentima.
Učitelji
Imam Nevevi je, dolaskom u Damask, upoznao veliki broj najvecih učenjaka tog vremena. To su bili stručnjaci raznih profila a posebno je pratio predavanja onih koji su se isticali u fikhu, usuli-fikhu, hadisu i arapskom jeziku. Oni su, bez dvojbe, ostavili neizbrisiv trag na mladog istraživača. Spomenut ćemo ovom prilikom, samo najznačajnija imena tog perioda od kojih je imam Nevevi najviše crpio znanje:
Ebu Ibrahim Ishak b. Ahmed b. Osman el-Magribi, Abdurrahman b. Ahmed b. Muhammed b. Kudame el-Makdisi el-Hanbeli, Ebu Muhammed Abdurrahman b. Nuh el-Makdisi, Ebu Hafs Omer b. Es'ad er-Reb'i el-Irbili, Ebu-l-Hasen Sellar b. el-Hasen el-Irbili el-Halebi ed-Dimiški, Ebu Ishak Ibrahim b. Omer el-Vasiti, Ebu-l-Beka' Halid b. Jusuf en-Nabulsi, Ebu Ishak Ibrahim b. Isa el-Muradi el-Endelusi eš-Šafi'i, Ed-Dija' b. Temam el-Hanefi, Ebu-l-Abbas Ahmed b. Salim el-Misri, Ebu Abdullah Muhammed b. Abdullah el-Džejjani, Ebu Muhammed Abdurrahman b. Salim el-Enbari, Ebu Muhammed Isma'il b. Ibrahim et-Tenuhi, Ebu Šame Abdurrahman b. Isma'il ed-Dimiški i dr. Brojni izvori navode da je od učitelja hadisa slušao i naučio, pored ostalih, sljedeća hadiska djela: sahihe Buharije, Muslima i Ebu Avane, sunene Ebu Davuda, Tirmizije, Nesaije, Ibn Madže i Bejhekije, Malikovu Muvettu', musnede Šafije, Ahmeda, Darimija i Ebu Ja'laa, Begavijin Šerhu-s-sunne, Amelu-l-jevmi ve-l-lejle Ibnu-s-Sunnija, El-Džami'u liadabi-r-ravi ve-s-sami'i Hatiba el-Bagdadija, El-Ensabu Zubejra b. Bekkara i dr.
Učenici
Njegovo znanje i način interpretiranja bili su pravi mamac za brojne učenike željne znanja koji su dolazili iz različitih krajeva da slušaju ovog velikana. Na taj način izrasla je vrlo kvalitetna skupina njegovih učenika od kojih izdvajamo samo neke: El-Hatib Sadruddin Sulejman el-Dža'feri, Šihabuddin Ahmed b.Dža'van, Šihabuddin el-Irbidi, Alauddin b. el-Attar i dr. Poseban uticaj ostvario je kao upravitelj hadiske škole Daru-l-hadisi-l-ešrefijje u Damasku, nakon imama i svoga muderrisa Ebu Šame, od 665. god. do svoje smrti. Inače, tu školu koja je odigrala veoma dragocjenu ulogu u afirmiranju hadisa i hadiskih zananosti, izgradio je Ešref za vrijeme vladavine Ejjubija, od 579 do 635. god. po Hidžri.
Djela
Rijetki su islamski učenjaci koji su u tako kratkom životnom vijeku napisali toliko djela. Fascinantan je broj djela koja je ovaj velikan napisao za 45 godina života! Ako se analiziraju njegova djela, njihova brojnost, raznovsnost i kvalitet, onda se ne može zaobići pitanje: Kako je sve to mogao završiti do 45. godine života?! To je, doista, teško shvatiti, pogotovo onima kojima nisu poznati njegova skromnost, upornost, te minimalna potreba za snom, hranom i pićem. Odgovor na to logičko pitanje nalazi se u cinjenici da je ovaj velikan bio vanredno nadarena osoba, posebne intelektualne snage i izuzetne memorije i, povrh svega, uporan i radin. Zna se da, kao učenik, gotovo dvije godine nije koristio postelju, već bi se, kad bi ga san savladao, naslonio na nešto priručno, a čim bi se probudio nastavio bi učiti, bilježiti i pamtiti! Neki izvori navode da je, u tom periodu, slušao dnevno 12 predavanja iz raznih naučnih disciplina! Tako je, na primjer, svakodnevno slušao predavanje iz Muslimovog Sahiha, Humejdijevog El-Džem'u bejne-s-sahihajni, Širazijevog El-Muhezzeba, Gazalijevog El-Vesita, Ibn Džunnijevog El-Lume'a, Ibnu-s-Sekitovog Islahu-l-mantika, zatim predavanja iz sintakse, usuli-fikha, prenosiocima hadisa i akaidu. Njegov učenik Ebu-l-Hasan b. el-Attar naglašava da je slušao svakodnevno po jedno predavanje, dok je dva predavanja slušao iz oblasti šerijatskog prava iz Gazalijevog djela El-Vesit. On, takode, naglašava da su njegovi učitelji komentirali sva spomenuta djela i, na taj način, proširivali horizonte njegovih spoznaja.

Uz skromnost, minimalnu potrebu za hranom i spavanjem i velikom upornošću, što potcrtava Tadžuddin es-Subki, zaljubljenost u nauku ga je odvojila i od braka. Otuda, poznati muhaddis šejh Abdulfettah ebu Gudde, u knjizi El-Ulema'u-l-uzzab, ellezine aseru-l-ilme ale-z-zevadž, u kojoj je naveo 35 velikih islamskih učenjaka sa njihovim biografijama, koji su radi izučavanja islamskih disciplina, ostavili ženidbu i ostali do kraja života neoženjeni, pored ostalih, spominje i imama Nevevija, koji je, posvetivši se, naučnim disciplinama, posebno hadisu i fikhu, izostavio brak! Iz Nevevijevog raznovrsnog spisateljskog opusa izdvajamo sljedeća djela:
1.- El-Minhedž - komentar na Muslimov Sahih: To je njegovo kapitalno djelo. Svi se slažu da je to općenito najbolji komentar na ovo najznačajnije Muslimovo djelo!
2.- Rijadu-s-salihin: To je veoma korisno djelo za sve, s obzirom da je u ovom djelu imam Nevevi navodio samo sahih i hasen predaje, tako da se njima može lahko koristiti i primjenjivati ih u praksi, bez bojazni da se primijeni nešto što nije utemljeno u šerijatu. Hvala Allahu, skraćena verzija ovog djela prevedena je na bosanski jezik i doživjela više izdanja, tako da skoro svaka naša kuća posjeduje primjerak ovog vrijednog djela!
3.-Tehzibu-l-esmai ve-l-lugati,
4.- Minhadžu-t-talibin,
5.- Tashihu-t-tenbih,
6.- El-Ezkar,
7.- Bustanu-l-arifin,
8.- Revdatu-t-talibin,
9.- Et-Tibjanu fi adabi hameleti-l-Kur'an,
10.- El-Medžmu',
11.- Ed-Dekaik,
12.- Menaru-l-huda,
13.- El-Mekasid,
14.- Et-Takribu ve-t-tejsiru,
15.- Metnu-l-erbe'ine-n-nevevijje: Zbirka od 40 hadisa, za koju naš rahm. Mehmed ef. Handžic kaže da ju je započeo Ibnu-s-Salah, sakupivši 26 hadisa koji sa malo riječi puno govore i na kojima počiva cjelokupni islam, da bi Nevevi dodao još 16 hadisa, a potom je Ibn Redžeb namirio na 50 hadisa. Handžić je u tuzlanskom Hikmetu preveo i komentirao 41 hadis, što je kasnije i objavljeno u zasebnoj knjizi 1968. god. sa predgovorom hafiza Mahmud-ef. Traljića.
16.-El-Fetava, poznate kao El-Mesailu-l-mensure,
17.- El-Idah,
18.- El-Iršad,
19.- Hulasatu-l-ahkam,
20.- Menakibu-š-Šafi'i, i dr.

Nevevijeve osobine i vrline
Rijetki su islamski učenjaci koji svakog istraživača fasciniraju brojnim vrlinama i plemenitim osobinama, kao što je bio imam Nevevi. Spomenućemo samo neke njegove vrline koje se spominju u brojnim izvorima i što ce biti sasvim dostatno da saznamo kakvim karakterom, duhovnom i intelektualnom snagom je zračio ovaj islamski genij:
Upornost: Ta osobina bila je prepoznatljiva crta ovog islamskog velikana, što se vidi iz njegovog kompletnog života. Koliko je bio uporan i zaljubljen u nauku najbolje ilustriraju riječi njegovog učenika Ibnu-l-Attara, u kojima ističe, da imam Nevevi nikada nije gubio vrijeme, pa čak ni kada bi bio na putu, dakle, van svoje kuće, ponavljao bi ono što je znao, bilježio, pisao, držao predavanja i postavljao pitanja, ukoliko bi s njim na putu bio neko od njegovih učitelja! Konačan rezultat bilo je njegovo obimno i izuzetno široko znanje i obrazovanje! Vanredno dobro poznavao je više naučnih disciplina. Uz hadis i šerijatsko-pravne znanosti, postao je ekspert i u jeziku, tesavvufu i još nekim disciplinama.
Intelektualna snaga i memorija: Vanredna intelektualna snaga učinila je da je vrlo brzo 'savladao' brojne naučne discipline. Postao je hafiz hadisa i najveći stručnjak za hadiske znanosti u svom vremenu! Hafiz Zehebi istiće da je, uz titulu hafiza hadisa kojom se okitio, postao ekspert u oblastima hadiske terminologije, teorije hadisa, prenosioca hadisa, skrivenih mahana u hadisu, a uz to, bio je i najbolji poznavalac šerijatskog prava u svoje vrijeme, posebno šafi'ijskog pravca kojem je pripadao.
Najbolji pokazatelj njegove vanredne intelektualne snage i memorije je činjenica da je djelo Et-Tenbih 'savladao' za samo cetiri i po mjeseca, a u preostalom dijelu godine naucio je napamet ogromno djelo El-Muhezzeb.
Pobožnost: Ibadet je bio posebno prisutan u njegovoj životnoj praksi i ibadetu se predavao, slobodno bi se moglo reci, do iznemoglosti! Toliko je utonuo u ibadet, ne vodeći računa o svojoj ishrani, odjeći i redovnom snu, da je fizički bio poprilično klonuo i oslabio, pa mu je, primijetivši to, Rešid b. Mu'allim prigovorio, a Nevevi je samo odgovorio: „Jedan je Allahov rob toliko postio i Allahu ibadet činio, pa mu je, čak, i koža pozelenila.“
Njegova prefinjena bogobojaznosti nije dozvoljavala da jede cak ni voće koje su mu nudili stanovnici Damaska, plašeći se da nije otrgnuto iz vakufskog voćnjaka! Bojeći se porijekla onoga što dobija, on – kako bilježe izvori – nije od drugih ništa htio primiti, niti u hrani, niti u odjeći! Primao je samo ono što mu pošalju roditelji ili najbliža rodbina! Tako se navodi da mu je majka slala odjecu, a otac hranu.
Zuhd: Imam Nevevi je cijelim svojim bićem bio vezan za ahiret. Odrekao se mnogih prohtjeva i potreba, čak i onih koje šerijat ne zabranjuje. Tako se, npr, odrekao voća koje u sebi sadrži puno soka, kako to ne bi prouzrokovalo želju za snom i spavanjem! Jeo je samo jedanput dnevno i to nakon jacije, a samo jednom je pio tečnost i to kada ustane na nocni namaz!
Njegova hrana bila je, kako navodi hafiz Zehebi, suh hljeb sa najobicnijim zacinom a odjeca mu je bila pamucna i od uštavljene kozije kože! Koliko nije bio vezan za dunjalučke interese najbolje svjedoči sljedeći primjer. Naime, kada je bio na čelu El-Ešrefijje, škole za hadis u Damasku, određena mu je bila veoma visoka plaća. Medutim, on od 665. god. pa sve do smrti, radeći u toj instituciji, nikada za svoj rad nije uzeo novac, vec bi godišnju uštedenu zaradu korstio za kupovinu zemlje ili knjiga, koje je uvakufljavao za potrebe te škole i studenata!
Hrabrost: Zahvaljujući vrlinama kojih je imao u izobilju zadobio je veliki autoritet i ugled u narodu. Uz narod, poštovala ga je i tadašnja vlast, znajući za ugled koji je uživao u narodu.
Njegov da'vetski angažman bio je usmjeren na sve, pa i na vladajuću strukturu tadašnje islamske države. čim bi primjetio bilo kakvu negativnost u vladajućim krugovima, on bi, s velikom dozom hrabrosti, direktno reagovao ili bi pismenim putem upozorio vladajuću garnituru na opasnost i štetnost onoga što čine!
Jednom prilikom, nakon ratova sa Tatarima, država je prisvojila brojne privatne posjede, cemu se Nevevi, u pismenoj formi oštro usprotivio, a kada ni to nije dalo rezultata, otišao je i veoma energično reagovao direktno kod vlasti. Nakon tako oštrog istupa, vlastodršci su naredili da se imam Nevevi skine sa položaja na kome se nalazi i da mu se ukine plata! Na njihovu žalost, službenici su obavijestili vladajuće strukture da se Nevevi ne nalazi ni na kakvoj državnoj funkciji, niti uopće prima platu, pa prema tome, u tom pogledu, ništa mu ne mogu uciniti.
Kakva lekcija današnjim intelektualcima, posebno onima čije su fotelje duboko pustile korijenje a zagrljaj sa vladajućim strukturama postao toliko čvrst da ne postoji mehanizam koji bi ih mogao razdvojiti!
Očito je da se današnji intelektualci plaše vlasti i vlastodržaca a ne obrnuto, kao u slučaju imama Nevevija, za koga je tadašnji vladar izjavio: „Ja se bojim imama Nevevija!“
Nemoguće je navesti sve vrline i kvalitete tog islamskog genija. Za istraživače koji bi željeli saznati više detalja o ovom vanrednom islamskom učenjaku neophodno je da konsultiraju zasebna djela napisana o njemu. Prvu biografiju o njemu je napisao, kako navodi Imam Zehebi, njegov učenik Alauddin b. el-Attar. Imam Sehavi napisao je biografiju pod naslovom: El-Menhelu-l-azbi-r-revijj, fi terdžemeti-l-Imami-n-Nevevijj. Poznati hafiz hadisa imam Sujuti je, također, napisao jednu divnu studiju o ovom velikanu i nazvao je: El-Menhedžu-s-sevijj, fi terdžemeti-n-Nevevijj. Tu je i biografija Ahmeda b. Muhammeda el-Misrija (umro 1178. god. po Hidžri). Od novijih autora zasebnu knjigu pod naslovom El-imam en-Nevevi napisao je profesor Abdulganijj ed-Dakr, jedan od sirijskih učenjaka.
Smrt
Pred samu smrt imam Nevevi vratio se iz Damaska u kojem je proveo 28 godina, u svoj rodni Neva. Posjetio je kabure svojih učitelja, na kojima je, plačući, učio dovu za njih, moleći Allaha Plemenitog, da im se smiluje! Nakon toga obilazi svoga oca i prijatelje i oprašta se od njih, a onda zijaret čini Kudus i ponovo se vraća u svoju rodnu Nevu, gdje se rabolio i u njoj umro 24. redžeba 676. god. po Hidžri, odnosno 1277. god. po rodenju Isaa, a.s, u 45. god. života.
Bilježi se da je bila nezapamćena žalost, tuga i plač u Damasku i okolini za ovim velikanom – Allah mu se smilovao i spasio ga!