IPUVEROV PAPIRUS POTVRĐUJE KUR'ANSKE AJETE

IPUVEROV PAPIRUS POTVRĐUJE KUR'ANSKE AJETE

 

Početkom XIX stoljeća u Egiptu je pronađen papirus koji datira od perioda Srednjeg Kraljevstva. Poslije je prenesen u holandski muzej Leiden, gdje je 1909. godine preveo A. H. Gordinera. Cijeli sadržaj papirusa moguće je naći u knjizi Admonitions of an Egyptian from a heiratic papyrus in Leiden. Papirus objašnjava katastrofe koje su zadesile egipat, poput suše i gladi, te bijeg robova (mislimo da se to odnosi na Sinove Israilove) iz Egipta. Iz papirusa je jasno da je njegov pisac, Ipuver, bio svjedok tih dešavanja. Sada ćemo usporediti nekoliko numeriranih dijelova iz papirusa sa kur'anskim ajetima:
IPUVER PAPIRUSU-LEIDON 344:
10: 3-6 Uništen je donji dio Egipta. Cijeli dvor je ostao bez posla. Svega što je uskladišteno: pšenice i ječma, guski i riba, nestalo je.
6-3 Tako su na svim mjestima uništeni usjevi.
2:10 Rijeka je obojena krvlju.
2:5-6 Nesreća je na sve strane. Sve je umazano krvlju.
3:2 Zlato i lapis, srebro i malahit, karneol i bronza... sve na vratovima robova.
KUR'AN-I-KERIM:
I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili.
(Kur'an;7- Al-A'raf, 130)

Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili.
(Kur'an;7- Al-A'raf, 133)

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz riznica i dvoraca divnih. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
(Kur'an;26- Aš-Šu'ara', 57-59)

Kur'ansko kazivanje da su faraon i njegov narod bili kažnjeni glađu i ostalim nedaćama u potpunom je skladu sa navodima Ipuverovog Papirusa. Kur'an kaže da je, kao dokaz da je pogrešno negirati Musaa, a. s., poslao krv kao nevolju faraonovom narodu (isto to se kaže i za poplave, skakavce, krpelje i slično). Na papirusu se, isto tako, govori o tome da su rijeke i sva mjesta bila umazana krvlju.
U ishodu dosadašnjih istraživanja ispostavilo se da crvenilo iz slike rijeke obojene krvlju mogu prouzročiti protozoi, zooplanktoni, slatki i slani planktoni ili dinoflagelati. Zbog toga što je prouzročilo proizvodnju toksina koji, uništavanjem kisika u vodi, predstavlja otrov za živa bića, sve ovo je, isto tako, dovelo i do neupotrebljivosti riječne vode, a i uništenja živih bića u rijekama.
Istraživači ovog pitanja su vidjeli mogućnost jednog ovakvog scenarija za nastanak katastrofe o kojoj govori Kur'an: ''Trovanjem Nila dolazi do pomora ribe i tako Egipćani ostaju bez jedne značajne životne namirnice. U međuvremenu su se i žabe, čija jaja ribe više nisu jele, prekomjerno namnožile i okupirale područje, ali su kasnije, trovanjem, i one uginule. Smrt riba i žaba je učinila da, pored rijeke, bude zatrovana i plodonosna zemlja. Izumiranje žaba, je, pak, prouzročilo prekomjerno razmnožavanje skakavaca i pšeničnih moljaca.''
Ovo objašnjenje je, naravno, zamišljeni scenario. Ne znamo da li se tako dogodilo ono o čemu Kur'an govori; nemamo nikavih dokaza koji bi to potvrđivali. Međutim, ovaj zamišljeni scenario nam može dati određene naznake u vezi odvijanja događaja o kojima govori Kur'an.
U svakom slučaju, Ipuverov papirus iznosi da je faraonov narod zadesilo mnogo nevolja, glad, krv, o čemu govori Kur'an, da su ljudi (Sinovi Israilovi), koje su faraonovi ljudi držao za robove, postali nasljednici onoga što su posjedovali njihovi robovlasnici, a to se, kao što je vidljivo i iz citiranih ajeta, nalazi u Kur'anu.